Thursday, November 20, 2014

Ima li u Prijedoru mržnje?

U Prijedoru je održana javna tribina o govoru mržnje i zločinu počinjenom iz mržnje u organizaciji Asocijacije za demokratske inicijative iz Sarajeva i Centra za mlade „KVART“ iz Prijedora.
Prisutnima su se obratili Snježana Ivandić Ninković ispred Asocijacije za demokratske inicijative i Goran Zorić ispred Centra za mlade „KVART“. Ovaj skup je okupio predstavnike civilnog sektora iz Prijedora, predstavnike međunarodnih organizacija koje se bave ovom temom ali i nezavisne aktiviste i građane Prijedora.  Na poziv na ovaj događaj se nisu odazvali predstavnici nadležnih lokalnih institucija.  
 
Osim ukazivanja na značaj pokretanja tema vezanih za zločin iz mržnje i govor mržnje u društvenom životu, skrenuta je pažnja i na trenutnu sudsku praksu vezanu za ove teme, njene nedostatke i mogućnosti unapređenja.
 



Predstavnica koalicije nevladinih organizacija „Prva tolerancija“, koja je i osnovana da bi se bavila ovim pitanjima i problemima na lokalnom nivou je upoznala prisutne sa dosadašnjim radom koalicije ali i ograničenjima vezanim za strukturu članstva same koalicije. Predstavljena je teza da je jako teško postići konsenzus oko konkretnih slučajeva, posebno kada se radi o govoru mržnje počinjenom iz etničkih i/ili vjerskih pobuda, obzirom na različit background  organizacija  koje čine koaliciju u ovom smislu.
 
Članovi Centra za mlade „KVART“ su upoznali učesnike sa aktivnostima koje su realizovali sa prijateljskim organizacijama a koje se odnose na uklanjanje grafita sa porukama mržnje u javnom prostoru. Istakuli su i nedostatak ovog pristupa koji ne uključuje nadležne institucije.
 
Tokom debate sa prisutnima, najviše riječi je bilo o slučajevima govora mržnje i incidentima počinjenim iz mržnje u Prijedoru. Neki od prisutnih su i sami bili žrtve govora mržnje, te se o tome moglo čuti kako iz ugla ličnih iskustva, tako i iz ugla  društvenih mehanizama koji stoje ne raspolaganju pri  sprječavanju i osudi ovih pojava.
 
Posebno su istaknuta dva konkretna incidenta iz Prijedora.
 
Prije svega, radi se o razbijanju prozora na gradskoj džamiji pri proslavi osvajanja drugog mjesta Srbije na Svjetskom prvenstvu u košarci. Jedna od činjenica istaknutih na ovom događaju, jeste da je policija ovaj događaj definisala kao uništenje tuđe imovine, dok o incidentu motivisanom mržnjom nije uopšte bilo riječi. Sa druge strane, kao jedan od dobrih primjera kako se može ukazati na društvenu štetnost ovih pojava jeste istup oca mladog počinioca ovog incidenta koji se izvinio imamu džamije na kojoj je prozor i razbijen, Učesnici su se složili da promocija ovakvih pozitivnih istupa može biti dobar način borbe protiv društveno štetnih pojava pa tako i govora mržnje i incidenata počinjenim iz mržnje.
 
Drugi slučaj je verbalni sukob pripadnika policije i prisutnih na kolektivnom ukopu tijela iskopanih iz masovne grobnice u Tomašici koji se desio u Kozarcu. Na percinipirani zlonamjerni odnos policajca prema učesnicima ovog događaja oni su odgovorili vjerskim povicima koji su protumačeni kao raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje. 
 
Postavilo se pitanje i različitog tretiranja događaja od strane nadležnih institucija  u odnosu na to iz kojeg nacionalnog korpusa dolaze počinioci ali i ukazano na mehanizme kojima se ovakve situacije mogu prevenirati.
 
Rasprava se u jednom dijelu odnosila i na tematizovanje velikog grafita/murala u javnom prostoru u Prijedoru, izrađenom od strane jedne navijačke grupe na kojem piše „CiganI ludaci“. Predložena je i zajednička inicijativa prisutnih učesnika u smislu poduzimanja konkretnih mjera koje bi za cilj imale uklanjanja ove poruke iz javnog prostora.
 
Istaknuta je i potreba za daljim edukovanjam civilnog društva, građana i građanki o dostupnim pravnim mehanizmima za borbu protiv govora mržnje i zločina počinjenog iz mržnje ali i potreba za razvijanjem i korištenjem drugih mehanizama kao što su mediji, javne osude od strane institucija, izražavanje građanskog nezadovoljstva usljed neadekvatnog odnosa institucija prema ovim pojavama i drugi mehanizmi. Osim toga, potreba za edukacijom se odnosi i na mogućnosti detektovanja govora mržnje i zločina počinjenog iz mržnje u javnom prostoru kako ne bi došli u situaciju da ove pojave postanu sastavni dio društvenog života i koje se uzimaju „zdravo za gotovo“.
 
Na kraju javnog govorenja članovi Centra za mlade „KVART“ su izrazili svoju beskompromisnu spremnost da se u svojoj lokalnoj zajednici usprotstave praksama koje promovišu i šire mržnju.



No comments:

Post a Comment