U susret izbornoj 2014. podsjećamo na neke slučajeve govora mržnje i zločina iz mržnje koji su obilježili 2013. godinu.
Također podsjećamo da Dom naroda FBiH u septembru 2013. nije usvojio predložene izmjene Krivičnog zakona FBiH, kojima bi se i govor mržnje i zločin iz mržnje definisali i zakonski sankcionisali kao krivična djela.
Razlozi su bile političke nesuglasice. Istovremeno, Krivični zakon Republike Srpske je izmjenjen i uključuje i govor i zločin iz mržnje. Međutim, kako se pokazalo na terenu, nove odredbe zakona se nisu primjenjivale u praksi.
Slučaj Marko Pavić
Gradonačelnik Prijedora Marko Pavić možda je najeklatantniji primjer govora mržnje političkog funkcionera, koji se – najblaže rečeno – može okarakterisati kao negiranje ratnih zločina koji su se desili u ovom gradu tokom rata u BiH.
Da se podsjetimo. Sjećanje na Dan bijelih traka i protestnu šetnju koju su tom prilikom organizovali aktivisti/ce u Prijedoru, Pavić je prokomentarisao riječima “opština Prijedor nema ništa sa tim slavljem.” Na opasku novinarke da se ne radi ni o kakvom slavlju, već komemoraciji preko 3.000 ubijenih Prijedorčana/ki, Pavić je odgovorio: “Ma to je jedna obična gej parada!”
Nikola Kuridža je jedan od aktivista koji je učestvovao u organizaciji ''Dana bijelih traka''. Izjave gradonačelnika vidi kao pokušaj da se prikrije prošlost Prijedora, kako ona 90-ih, tako i ona tokom 2. svjetskog rata. ''Sistematski se mijenjaju nazivi ulica u gradu, kao da se stidimo antifašističkog djelovanja ljudi ovog područja u 2. svjetskom ratu'', navodi Nikola.
Njegov kolega, Goran Zorić smatra da u ovom gradu ne postoji ni minimum konsenzusa oko ratne prošlosti.
“Iako sudski utvrđene činjenice govore drugačije, dominanti politički diskurs u Prijedoru jeste negiranje zločina i pokušaj brisanja svih znakova koji podsjećaju na drugu stranu priče. Pri tome se ne radi samo o „drugoj strani priče“ već o ignorisanju činjenica i negiranju patnje bilo kojim drugim kategorijama osim politički profitabilnim, u slučaju Prijedora, Srbima”, pojašnjava Zorić.
U takvoj situaciji, kaže Zorić, neprihvatjivo je govoriti o ratu na način koji nije u skladu sa onim koji se zvanično propagira. Takav ambijent, smatra Zorić, nije mogao drugačije da se manifestuje osim kroz izlive mržnje u medijima, uvrijedljivim grafitima, prijetnjama na društvenim mrežama ili uživo.
Na žalost, Nikola, Goran i nekolicina njihovih saradnika/ca, i danas trpe posljedice zbog svojih stavova i njihovog javnog iskazivanja. Nikola kaže da su neki ljudi prestali da ga pozdravljaju na ulici. Goran je, pak, optimističan – logično je da postoji otpor promjenama, ali potrebno je vrijeme da se društvo navikne na javno iznošenje stavova, koliko god se oni nekome sviđali ili ne.
Da je govor mržnje u javnom prostoru BH usko povezan sa ratnom prošlošću i sjećanjem na rat, pokazao je i pokušaj inicijative ''Jer me se tiče'' da se postave spomen ploče žrtvama ratnih zločina u Foči, Konjicu i Bugojnu. Sve tri ploče uklonjene su već sutradan, od strane policije i lokalnih vlasti.
“Memorijale smo postavili mi, građani i građanke, narod Bosne i Hercegovine i to zato što to nisu htjeli uraditi načelnici, lokalne skupštine, niti bilo koja druga institucija vlasti, za šta su imali više nego dovoljno vremena - skoro dvadeset godina. Žalosno je vidjeti kako se negiranje zločina opravdava birokratskim procedurama”, izjavili su aktivisti/ce inicijative.
Trenutno, čeka se odobrenje lokalnih vlasti za postavljanje ploča – ističu da to sigurno neće biti prije proljeća, jer je birokratski proces dug.
Ovo nije grad tolerancije
U oktobru 2013. grupa mladića pokušala je nasilno da prekine pres konferenciju koju je organizovalo udruženje OKVIR. Na sreću, nije došlo do fizičkog nasilja.
Međutim, nekoliko mjeseci prije toga – u martu – nekoliko aktivista/ica tog udruženja napadnuto je kod zgrade Predsjedništva BiH.
Nepoznata grupa mladića uz skandiranje uvredljivih parola “Ubij pedere!” i “Pola stranci, pola pederi!” pretukla je tada grupu aktivista i aktivistkinja Udruženja Okvir dobacivajući seksističke, ksenofobne i homofobne komentare tokom nanošenja fizičkih povreda.
Iako je bio jasan motiv napada, policija je napravila zapisnik, ali nije se ništa dalje desilo. Napadnute osobe su dobile dopis od policije u kome se navodi da ''nema osnova za krivičnu prijavu''.
Da homofbija ima svoje mjesto širom ''multi'' tolerantne BiH, pokazao je i slučaj teškog prebijanja mladića u Mostaru, za koga su napadači pretpostavili da je gej. Mladiću je slomljen kuk, ali osim policijskog zapisnika, slučaj i dalje stoji sa strane.
Jedini pozitivan primjer kada je sankcionisanje homofobije u pitanju, jeste kazna izrečena RTV Pink BiH zbog govora mržnje koji je iskazan u emisiji ''Zabranjeni forum'' na temu gej brakova. Kazna je iznosila 4.000 BAM, koju je ova televizija isplatila.
Zbog čega je kriva Štefica Galić?
“Ljudi, ovo je ludost, ovo je zločin, ovo ne možete raditi!”
Ovo su riječi po kojima će ostati upamćen Neđo Galić, čovjek koji je imao hrabrosti da se suprodstavi moćnicima i spasi stotine Bošnjaka zatočenih u logorima u Ljubuškom.
Posthumno mu je dodeljena nagrada “Duško Kondor” za građansku hrabrost. Umro je 17. oktobra 2010. godine, a o njegovoj hrabrosti je snimljen i dokumentarni film ''Neđo od Ljubuškog''.
Međutim, nakon projekcije filma u Ljubuškom, njegova supruga, Štefica Galić našla se na meti iste ideologije protiv koje se Neđo borio. Štefica je napadnuta od strane općinske službenice, Vere Dedić, koja je zbog toga osuđena na tri mjeseca uslovne zatvorske kazne. Pored tog napada, Štefica i njena porodica bili su suočeni sa izlivima govora mržnje preko komentara na lokalnim portalima. Na kraju, porodica Galić je odlučila da ode iz Ljubuškog.
Na žalost, mnoge porodice koje se odluče na povratak u rodno mjesto, suočavaju se sa nasiljem i mržnjom.
Dan nakon Kurban Bajrama, Nezir Dardagan, povratnik u Zvornik, bio je napadnut. Zajedno sa sinom krenuo je u džamiju da klanja Bajram-namaz, kada su ih presrela trojica napadača, koji su ih uz psovke i uvrijede na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, fizički napali. Dardagan je dobio teške tjelesne ozlede.
Iste osobe koje su pretukle Nezira, prethodno su presrele i malterirale još nekoliko zvorničkih Bošnjaka, među njima i Elnura Mehmedovića, koji je inače kao student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu bio na ramazanskoj praksi u Zvorniku.
Nakon što se iz bolnice vratio na kućno lečenje, Nezir Dardagan je izjavio da se ne plaši i da će se ipak vratiti u svoj grad u kome je rođen.
Pritisak ipak postoji
Vijeće za štampu BiH u 2013. godini je zaprimilo 197. žalbi na govor mržnje u medijima. Od toga, najveći dio prijava odnosi se na portal SAFF i objavljen članak pod naslovom ''Pederluk među djecom''. Nakon reakcija mnogobrojnih građana/ki, VZS je utvrdio kršenje Kodeksa.
Nakon toga, jedan dio javnosti u BiH bio je zgrožen otvorenom podrškom Mije Martine Barbarić, glasnogovornice Federalnog ministarstva turizma i okoliša, ustaškom skandiranju fudbalera Josipa Šimunića ''Za dom spremni''.
Svoj postupak je ova uposlenica institucije BiH objasnila kao izraz ljubavi i ponosa koje osjeća prema svojoj domovini i da tu nema mržnje. Ipak, Mija Martina je nakon pritiska javnosti, dobila disciplinsku prijavu, dok je fudbalera Šimunića FIFA kaznila sa 10 utakmica neigranja.
Pritisak javnosti ipak postoji, i daje rezultate. U nadi da će se taj pritisak održati, ulazimo u izbornu 2014. godinu.
Izvor: www.diskriminacija.ba
Comments
Post a Comment