Koračam ulicama Tuzle i čujem majku kako kritikuje svoje dijete. Kaže, loše su mu ocjene, mora da popravi prosjek čim prije. Čujem i jednog starijeg čovjeka kako se povišenim tonom obraća konobaru i kudi ga jer je u šolji, pobogu, dobio koji milimetar kafe više nego što je naručio. I neka gospoda sjedi na klupi, u centru grada, i komentarišu, valjda pse lutalice, koji šetajući po Tuzli plaše djecu i ostale građane - kažu loš je cijeli grad zbog tih nekih ljudi što sjede na čelu stola. Kritikuju, kritikuju, kritikuju... Svi sve kritikuju i komentarišu, svi o svemu imaju mišljene. Ali samo to i imaju. Bila sam svjedok komentara velikog broja ljudi i na medijske sadržaje koji kažu “ma to nije istina, gledaj ih šta pišu, njima je samo bitno da zarade a kako će to biti - to njih ne interesuje, lažovi jedni”. Dakle, naši građani su itekako svjesni da neki mediji koji nas okružuju u velikoj mjeri šire lažne vijesti, a kao da najveću ljubav gaje prema dezinformacija...