Skip to main content

Građani i građanke marširali_e Prijedorom u borbi za prava


Aktivisti i aktivistkinje su protestnom šetnjom u Prijedoru oblilježili Međunarodni dan ljudskih prava. Razbijanje atmosfere straha, te rastući aktivizam građanki i građana i njihovo neslaganje sa zvaničnom politikom Opštine osnovni su razlozi organizovanja proteste šetnje u Prijedoru, gradu u kojem danas vlada institucionalizovana diskriminacija.

Današnja protestna šetnja okupila je preko stotinu aktivistkinja i aktivista, koji su se, sa transparentom "Da bi čovjek bio slobodan, nije dovoljno odbaciti svoje okove, već živjeti na način da poštuje i razvija slobode drugih" (N. Mandela),  uputili_e ka glavnom gradskom trgu. Građani i građanke su takođe dočekali_e i ispratili_e učesnike maratona Bihać - Tomašica.

"Stavovi lokalnih vlasti u Prijedoru potpuno su neprihvatljivi i anahroni. Ovo je 21. vijek, a naša je dužnost da i na ovaj način, protestom, skrenemo pažnju na eklatantno kršenje ljudskih prava i gaženje sloboda običnog čovjeka. I pored svih naših različitosti, svima nam je zajednička borba za slobodu udruživanja i okupljanja, odnosno sveobuhvatna i istrajna borba za osnovna ljudska prava", izjavio je jedan od aktivista i učesnika protesta.

Organizatori su saopštili kako je današnja protestna šetnja okupila ljude različitih etničkih, vjerskih, socijalnih i drugih identiteta i uvjerenja, koje je okupila borba za zajednički cilj, odnosno poštivanje ljudskih prava i sloboda, i ljudskog dostojanstva.


Podsjećamo, obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava prošle godine je zabranila policija, u maniru totalitarnih režima, a što nije bila prva policijska zabrana u tom gradu. Takođe, 2012.godine su građani i građanke ignorisali zabranu i, sa povezima na ustima, održali protestnu šetnju pod motom "Gdje se krše ljudska prava, građanska neposlušnost postaje dužnost", koji je korišten i danas.




POGLEDAJTE FOTOGRAFIJE NA NAŠEM FACEBOOK PROFILU.

Comments

Popular posts from this blog

Prijavi se na "Malu Školu Kritičkog Promišljanja Prošlosti"

  Da li ste zainteresovani da čujete i drugu stranu prošlosti? Da li vjerujete svemu što učite u školi? Koliko vas je formalno obrazovanje podsticalo na kritičko razmišljanje i kako politika utiče na to što učite? Ukoliko želite da propitate ova pitanja, prijavite se za učešće na  "Malu školu kritičkog propitivanja prošlosti"  koja će se održati od  15-17.11.2024. godine u Prijedoru. Pravo na učešće imaju osobe sa područja Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore starosti  od 16 do 30 godina.  Krajnji rok za prijave:  08.11.2024. Formular za prijavu je na sledećem  linku: link za prijavu Učesnici_e će kroz dvodnevnu radionicu imati priliku da se upoznaju sa osnovnim teorijskim konceptima tranzicione pravde, društvenim iskustvima prevazilaženja traumatične prošlosti, razvijanjem kritičkog razmišljanja prema društveno-političkim dešavanjima u prošlosti, te kako pojedinac/ka mogu da doprinesu navedenim procesima. Takođe, učesnic...

Kultura sjećanja kao poticaj na govor mržnje

  Kultura sjećanja (kultura pamćenja), predstavlja način na koji osoba, društvo ili određena grupa čuva i prenosi sjećanja na prošlost. To uključuje simboličko nasljeđe, očuvanje istorije, identiteta, i kulturne baštine predstavljeno u tekstovima, spomenicima, svetim spisima i drugim motivima koji služe kao tumačenja koja se odnose na to što se dogodilo u prošlosti. Učenje o prošlosti treba da bude zasnovano na više perspektiva i izvora.  −        Kulturu sjećanja ne čini obrada jednog događaja, već ona funkcioniše kao kaleidoskop – kroz obradu različitih istorijskih događaja i perioda, nudi se određena relativno cjelovita reprezentacija istorije, odnosno istorijskog toka – dodala je sociološkinja Marijana Stojčić i napomenula da se kultura sjećanja odnosi na multidisciplinarnu naučnu oblast koja se bavi proučavanjem individualnih i kolektivnih slika prošlosti i mehanizama njihovog društvenog prenošenja. Kultura pamćenja se ne koristi odgovorn...

Kultura sjećanja

  U ovome osvrtu na temu kulture sjećanja, za početak nešto o pojmovima i mehanizmima koje nazivamo „kulturom sjećanja“ pa i „politikom sjećanja“. Kultura sjećanja , jednostavno rečeno, podrazumijeva načine na koje jedno društvo, zamišljeno kao cjelina, pamti i interpretira prošle događaje. Govorimo o rezultatu donekle osmišljenog odnosa prema prošlosti, dakle može se promatrati proces proizvodnje i distribucije sjećanja, odnosno raspoznati određena politika sjećanja . Društvo će se sjećati onoga što ono odabere i, samim odabirom, obilježiti dijelove i perspektive povijesti kao važnije, ključnije od drugih koji potom padaju u pozadinu ili će pak potpuno iščeznuli iz matrice sjećanja koja se zatim i generacijski prenosi. Najmoćnija uloga kulture sjećanja jest ona kao sredstvo određenja identiteta grupe i uspostavljanja kohezije unutar nje. Iako je sjećanje koje se slojevito skuplja u iskustvu pojedinca iznimno potentna točka u prenošenju naših shvaćanja takozvanih „povijesnih lomova...