Centar za mlade "KVART" Prijedor

 Svijet u kojem živimo nije bezazleno mjesto.  Naprotiv, pun je zla. Zla poput društvenog prihvatanja nasilja nad ženama u kojem je ovaj fenomen normalizovan.  Seksizam, nasilje nad ženama, silovanje nikad ne mogu biti opravdani, nikad ne mogu biti oprošteni i zanemareni.  Ovaj problem duboko je ukorijenjen u našem tradicionalnom društvu u kojem se na žene oduvijek posmatralo kao na bića od manje vrijednosti, još manje vrijednosti ukoliko se nisu uklapale u ''ukalupljene oblike ljepote'' i nisu bile podložne nekoj vrsti seksualne eksploatacije.  Tradicija i ljudska evolucija su nekada davno podijelili polne uloge muškaraca i žena kojima se oni, tada živjeći u surovim uslovima, morali povinovati. Žene su uglavnom bile domaćice čiji je zadatak bio priprema jela, rađanje djece i briga za njih, dok su muškarci za to vrijeme radili poslove izvan kuće. Slična situacija je bila i u antičkoj Grčkoj u kojoj žene nisu imale pravo da se obrate muškarcima bez dozvole, provodile su

Ne treba se biti istraživač, da bi se izveo zaključak kako u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji potpuna jednakost spolova. Ne mora se biti ni socijalni radnik, da bi se primijetilo koliko je nasilje nad ženama u našoj državi sveprisutno i da je svaka druga žena doživjela barem jedan oblik nasilja. Postavlja se pitanje - kako je nasilje postalo naša svakodnevnica? Žena je uvijek kriva Činjenica je da mi živimo u društvu kojem je uvijek žena nešto skrivila. Ako se oblači kako želi, previše je otkrila. Ako oblači široku odjeću, to znači da se zapustila. Ako se šminka, onda izaziva. Ako se ne šminka, odustala je od sebe. Ako je šutjela, zašto nije govorila? Ako je rekla, zašto nije trpjela? Ako je trpjela, zašto nije otišla? Ako je otišla, zašto nije ostala? Ako je plakala, znači da je preslaba. Ako je vikala, znači je histerična. Ako se ubila, onda je jadnica. A ako je preživjela, onda to što joj se desilo i nije tako strašno. Niz se dalje samo nastavlja, kao algoritam kojem ne