Centar za mlade "KVART" Prijedor

  U  sklopu projekta " Come together   for higher chance of success” kojeg finansira Američka ambasada u Bosni i Hercegovini realizovali smo edukacije za stručnjake/inje pomagačkih profesija koje su imala za cilj jačanje kapaciteta predstavnika/ca institucija, ali i civilnog sektora za dalji rad sa LGBTI osobama kao i stvaranje jače institucionalne i društvene mreže podrške prema LGBTI osobama. Edukacija je nosila naziv "Afirmativni pristup u psihoterapijskom radu sa LGBTI osobama", a učesnici/e edukacije su bili stručnjaci/kinje pomagačkih profesija iz Prijedora i Banja Luke koje su činili/e psihološkinje, socijalne radnice, pedagoškinje, psihoterapeuti/psihoterapeutkinje. Učesnici/e su bili/e predstavnici institucija, kao što su Centar za mentalno zdravlje, Centar za medicinu rada i sporta, Centar za socijalni rad psiholozi u srednjim školama, ali i predstavnici/e civilnog sektora. Predavačica je bila Iva Žegura, klinička psihološkinja i geštalt terapeutkinja iz Zagreb

  Da su me pitali - da li ću se ikada plašiti same sebe? - vjerovatno bih rekla - da postoji previše drugih razloga i ljudi na koje je pametnije usmjeriti strah - čisto zarad sigurnije egzistencije. Sebe kontrolišem, barem onoliko koliko će mi svijest dopustiti i dajem si oduška. Vjerujem u snagu sopstvenog karaktera i izgrađene samokontrole vođene uvjerenjem u neophodnu društvenu strukturu, pravila koja lebde u zraku oko svih nas. Nismo ih pročitali, nisu nam objašnjena, a tu su skoro pa opipljiva sa svakim ustajanjem kad učitelj ulazi u učionicu, svakim minutom dok stojim u beskrajno dugom redu za ovjeru papira u opštini i ne preskačem iako me već odavno bole stopala, svakim prešućenim sarkazmom na još jednom Trumpovog Bosanskog “supportera” u društvu, sa svakom iznetom konstruktivnom kritikom...   Postoji taj nevidljivi štit ličnog izbora, prava dodijeljena rođenjem, a koji nosim, koji nosiš. Ali šta onda kad on poprimi oblik, boju, ideologiju… Šta kada vaše riječi više nisu njego

I gle, leži tamo čovjek, kao mrtvo slovo na papiru, živi, a suštinski preživljava, jer ima on pravo samo u onome kad kaže: „Ja ovdje nemam nikakva prava.“ Dobar je to čovjek. Uzoran građanin, poslušni sluga sistema koji ga vodi na povocu i koji na svako lajanje stavi brnjicu, da bi kasnije više uživao u keksiću slobode. Čovjek, pas, na tankoj liniji između želja, nadohvat mogućnosti. Uvijek jedan korak predaleko, uvijek jednu oktavu pretiho, dok sistemski razglas ori gradom, a onda i svijetom. Mrtvi smo koliko smo glasni. Glasni smo onoliko koliko smo živi. Na nama je. ali u tišini je sigurnost, rekli bi mnogi, koji komfor mijenjaju za slobodu, trpeći sve i svašta. Mrtav je svaki čovjek koji vjeruje da mu je pravo nešto što mu drugi daje, jer živi smo koliko imamo petlje da to pokažemo. Ipak, u BiH možeš imati petlje, ali sistem će da te sreže svaki put kad je pokažeš. I vjerovali mi u to ili ne, prava nam jesu prilično zamrla, uslijed tromosti udova da se pokrenemo i da na njih

Međunarodni dan ljudskih obilježava se od 1950. godine na dan kada je dvije godine ranije potpisana Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i po prvi put u istoriji čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost…bez ikakvih razlika. Aktivisti i aktivistice Centar za mlade „KVART“ i Udruženja Prijedorčanski Izvor iz Prijedora održali su  danas protestnu šetnju povodom Međunarodnog dana ljudskih prava. Cilj akcije je skretanje pažnje sve češće prakse kršenja ljudskih prava, a neke do poruka na protestu su bile „ Pravo građana/ki  ispred ličnih interesa polituiča/ki“, „Pravo na posao bez obzira na pol, seksualno, političko, stranačko opredjeljenje“, „ Imamo pravo na istinu, pravdu, jednakost i sigurnost“. „Svakodnevno kršenje ljudskih prava je postala praksa koja mora prestati! Ljudi su svakodnevno izloženi diskriminaciji, nasilju, segregaciji i drugim oblicima marginalizacije kako od strane institucija i političara i političarki, tako i od strane drugih građana i

  Jedan od prvih članova deklaracije o ljudskim pravima glasi: Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste kao što je rasa, boja kože, pol, jezik, vjeroispovijest, seksualno opredjeljenje, politično ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi statusi. Takođe, ne smije se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili područja kom neka osoba pripada, bilo da je to područje nezavisno, pod starateljstvom ili mu je na neki drugi način ograničen suverenitet.   Ključne vrijednosti ljudskih prava su: -ljudsko dostojanstvo -jednakost -sloboda -poštovanje -nediskriminacija -tolerancija -pravda -odgovornost   Iako su ove vrijednosti univerzalne ili bi trebalo da budu, u Bosni i Hercegovini se građani i građanke svakodnevno susreću sa oduzimanjem dostojanstva i osnovnih ljudskih prava. Pravda je teško dostižna ili je nepostojeća, a osobe i instituc