Skip to main content

Ženski dan pobjede nad fašizmom

Povodom Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom, Centar za mlade “KVART” objavljuje izložbu fotografija koja tematizuje žensko stradanje ali i žensko herojstvo tokom Drugog svjetskog rata na području Potkozarja i Krajine.

Iako fotografije govore puno više od riječi, iz mnogih tekstova kao što su posljednje pismo Mire Cikote ili izvodi koji govore o herojstvu Lepe Radić, koja je prije nego što joj je stavljena omča oko vrata uzviknula: “Narode, ne bojte se, partizani će pobijediti! Živjela Komunistička partija, živio drug Tito, živio Sovjetski Savez, živjela Crvena armija! Bori se narode za svoju slobodu i ne daj se zlikovcima u ruke! Mene neka ubiju imaće ko da me osveti” se jasno iščitava neviđeno žensko herojstvo. O snazi ženske borbe govore i izjave zarobljenih njemačkih oficira koji su priznavali da im se “ledila krv u žilama” kada bi u bliskim borbama čuli ženke glasove i njihove pozive “na juriš”. Ove glasove primali su kao da dolaze sa one ovozemaljske zbilje, kao prijetnju i opasnost od koje nema spasa i zaklona.

Osim borkinja, svoj nemjerljiv doprinos antifašističkoj borbi su davale hiljade i hiljade žena na najrazličitije načine i podnosile strahovitu patnju i stradanje. Iako se ova društvena snaga prečesto posmatra kroz mušku perspektivu i ove žene odjednom postaju samo svoje rodne uloge (majke, supruge, kćerke, sestre) jasno je da se radi o jednoj od okosnica čitave antifašističke borbe, a posebno na području Potkozarja i Krajine. 

Ova izložba istovremo predstavlja odavanje počasti heroinama i borkinjama ali i nemjerljivoj ženskoj patnji tokom Drugog svjetskog rata na području Potkozarja i Krajine.

U prostorijama Centra za mlade “KVART” je postavljena istovjetna izložba dan ranije.


   


























Comments

Popular posts from this blog

Prijavi se na "Malu Školu Kritičkog Promišljanja Prošlosti"

  Da li ste zainteresovani da čujete i drugu stranu prošlosti? Da li vjerujete svemu što učite u školi? Koliko vas je formalno obrazovanje podsticalo na kritičko razmišljanje i kako politika utiče na to što učite? Ukoliko želite da propitate ova pitanja, prijavite se za učešće na  "Malu školu kritičkog propitivanja prošlosti"  koja će se održati od  15-17.11.2024. godine u Prijedoru. Pravo na učešće imaju osobe sa područja Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore starosti  od 16 do 30 godina.  Krajnji rok za prijave:  08.11.2024. Formular za prijavu je na sledećem  linku: link za prijavu Učesnici_e će kroz dvodnevnu radionicu imati priliku da se upoznaju sa osnovnim teorijskim konceptima tranzicione pravde, društvenim iskustvima prevazilaženja traumatične prošlosti, razvijanjem kritičkog razmišljanja prema društveno-političkim dešavanjima u prošlosti, te kako pojedinac/ka mogu da doprinesu navedenim procesima. Takođe, učesnic...

Kultura sjećanja kao poticaj na govor mržnje

  Kultura sjećanja (kultura pamćenja), predstavlja način na koji osoba, društvo ili određena grupa čuva i prenosi sjećanja na prošlost. To uključuje simboličko nasljeđe, očuvanje istorije, identiteta, i kulturne baštine predstavljeno u tekstovima, spomenicima, svetim spisima i drugim motivima koji služe kao tumačenja koja se odnose na to što se dogodilo u prošlosti. Učenje o prošlosti treba da bude zasnovano na više perspektiva i izvora.  −        Kulturu sjećanja ne čini obrada jednog događaja, već ona funkcioniše kao kaleidoskop – kroz obradu različitih istorijskih događaja i perioda, nudi se određena relativno cjelovita reprezentacija istorije, odnosno istorijskog toka – dodala je sociološkinja Marijana Stojčić i napomenula da se kultura sjećanja odnosi na multidisciplinarnu naučnu oblast koja se bavi proučavanjem individualnih i kolektivnih slika prošlosti i mehanizama njihovog društvenog prenošenja. Kultura pamćenja se ne koristi odgovorn...

Kultura sjećanja

  U ovome osvrtu na temu kulture sjećanja, za početak nešto o pojmovima i mehanizmima koje nazivamo „kulturom sjećanja“ pa i „politikom sjećanja“. Kultura sjećanja , jednostavno rečeno, podrazumijeva načine na koje jedno društvo, zamišljeno kao cjelina, pamti i interpretira prošle događaje. Govorimo o rezultatu donekle osmišljenog odnosa prema prošlosti, dakle može se promatrati proces proizvodnje i distribucije sjećanja, odnosno raspoznati određena politika sjećanja . Društvo će se sjećati onoga što ono odabere i, samim odabirom, obilježiti dijelove i perspektive povijesti kao važnije, ključnije od drugih koji potom padaju u pozadinu ili će pak potpuno iščeznuli iz matrice sjećanja koja se zatim i generacijski prenosi. Najmoćnija uloga kulture sjećanja jest ona kao sredstvo određenja identiteta grupe i uspostavljanja kohezije unutar nje. Iako je sjećanje koje se slojevito skuplja u iskustvu pojedinca iznimno potentna točka u prenošenju naših shvaćanja takozvanih „povijesnih lomova...