Kad govorimo o kulturi sjećanja, često imamo osjećaj da govorimo o nečemu što pripada prošlosti. Arhivima. Obljetnicama. Spomenicima. Datumima koje svake godine obilježimo, položimo cvijeće i nastavimo dalje. Ali kultura sjećanja nikada nije samo pitanje prošlosti. Ona određuje kakvo društvo živimo danas i kakvo ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas. Zato mi se već danima vraća misao povjesničarke Dubravke Stojanović da je “ naša prošlost neizvjesnija od budućnosti” . Budućnost tek treba ispisati. Prošlost se, međutim, svakodnevno pokušava interpretirati i mijenjati tako da ide u korist političkim narativima. Mijenjaju se značenja, interpretiraju stradanja. Mijenja se ono što društvo odluči pamtiti, ali još više ono što odluči prešutjeti. Upravo zato kultura sjećanja nikada nije neutralna. Ona je politički izbor. Na Kampu Kozarac, posvećenom suočavanju s prošlošću, razgovarali smo o politikama sjećanja, revizionizmu, sudski utvrđenim činjenicama, odgovornosti institucija i pitanj...