Skip to main content

Noć u Trnopolju

U petak naveče, 5. avgusta 2016. godine je, uprkos nenadanim lošim vremenskim uslovima, održan događaj “Noć u Trnopolju” Usljed promjene vremenskih prilika, mjesto događaja  je, sa otvorenog prostora na kojem se nalazio koncentracioni logor Trnopolje, prebačeno u prostorije Kuće mira u Kozarcu.

Iako je organizacija događaja zahtjevala improvizaciju i brzo reagovanje, nakon zajedničke akcije organizatora_ica, učesnika_ica, kao i  posjetioca_titeljki  brzo su se stekli uslovi da se događaj održi. 

Tokom noći smo imali priliku da čujemo informacije i stavove o tome kako je tekao povratak u Kozarac kroz antropološku studiju Sebine Sivac, promovisana publikacija Radne grupe četiri lica Omarske sa intervjuima lokalnih aktera kada se radi o suočavanju sa prošlošću u Prijedoru, imali priliku do pogledamo izložbu fotografija Hrvoja Polana i Jim Marshalla, prezentovan je umjetnički arhiv Igora Sovilja, razgovarano o trenutnoj izbjegličkoj krizi te potegnemo i druga bitna pitanja.




Zahvalnost za učešće i doprinos organizovanju ovog događaja ide prije svega mladim osobama, posebno iz Prijedora i Banja Luke ali i drugih gradova, koji su bili dio ovog događaja ali našim prijateljima i saborcima iz  Friedrich Ebert Fondacije, Nacionalne zadužbine za demokratiju, Mreže za izgradnju mira, Radne grupe Četiri lica Omarske, Udruženja Optimisti 2004., foruma ZFD Srbija, foruma ZFD BiH, Centra za nenasilnu akciju, Pravo ljudski, Banjalučki socijalni centar, Oštre Nule I Udruženja Prijedorčanki Izvor.

Ovo je primjer jednog od alternativnih načina komemoracije stradanja civilnih žrtava rata, koji drugačijim pristupom ovom problemu pokušava doprinijeti procesu suočavanja sa prošlošću te izaći iz "začaranog kruga" dominantnih narativa.

Comments

Popular posts from this blog

Prijavi se na "Malu Školu Kritičkog Promišljanja Prošlosti"

  Da li ste zainteresovani da čujete i drugu stranu prošlosti? Da li vjerujete svemu što učite u školi? Koliko vas je formalno obrazovanje podsticalo na kritičko razmišljanje i kako politika utiče na to što učite? Ukoliko želite da propitate ova pitanja, prijavite se za učešće na  "Malu školu kritičkog propitivanja prošlosti"  koja će se održati od  15-17.11.2024. godine u Prijedoru. Pravo na učešće imaju osobe sa područja Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore starosti  od 16 do 30 godina.  Krajnji rok za prijave:  08.11.2024. Formular za prijavu je na sledećem  linku: link za prijavu Učesnici_e će kroz dvodnevnu radionicu imati priliku da se upoznaju sa osnovnim teorijskim konceptima tranzicione pravde, društvenim iskustvima prevazilaženja traumatične prošlosti, razvijanjem kritičkog razmišljanja prema društveno-političkim dešavanjima u prošlosti, te kako pojedinac/ka mogu da doprinesu navedenim procesima. Takođe, učesnic...

Kultura sjećanja kao poticaj na govor mržnje

  Kultura sjećanja (kultura pamćenja), predstavlja način na koji osoba, društvo ili određena grupa čuva i prenosi sjećanja na prošlost. To uključuje simboličko nasljeđe, očuvanje istorije, identiteta, i kulturne baštine predstavljeno u tekstovima, spomenicima, svetim spisima i drugim motivima koji služe kao tumačenja koja se odnose na to što se dogodilo u prošlosti. Učenje o prošlosti treba da bude zasnovano na više perspektiva i izvora.  −        Kulturu sjećanja ne čini obrada jednog događaja, već ona funkcioniše kao kaleidoskop – kroz obradu različitih istorijskih događaja i perioda, nudi se određena relativno cjelovita reprezentacija istorije, odnosno istorijskog toka – dodala je sociološkinja Marijana Stojčić i napomenula da se kultura sjećanja odnosi na multidisciplinarnu naučnu oblast koja se bavi proučavanjem individualnih i kolektivnih slika prošlosti i mehanizama njihovog društvenog prenošenja. Kultura pamćenja se ne koristi odgovorn...

Kultura sjećanja

  U ovome osvrtu na temu kulture sjećanja, za početak nešto o pojmovima i mehanizmima koje nazivamo „kulturom sjećanja“ pa i „politikom sjećanja“. Kultura sjećanja , jednostavno rečeno, podrazumijeva načine na koje jedno društvo, zamišljeno kao cjelina, pamti i interpretira prošle događaje. Govorimo o rezultatu donekle osmišljenog odnosa prema prošlosti, dakle može se promatrati proces proizvodnje i distribucije sjećanja, odnosno raspoznati određena politika sjećanja . Društvo će se sjećati onoga što ono odabere i, samim odabirom, obilježiti dijelove i perspektive povijesti kao važnije, ključnije od drugih koji potom padaju u pozadinu ili će pak potpuno iščeznuli iz matrice sjećanja koja se zatim i generacijski prenosi. Najmoćnija uloga kulture sjećanja jest ona kao sredstvo određenja identiteta grupe i uspostavljanja kohezije unutar nje. Iako je sjećanje koje se slojevito skuplja u iskustvu pojedinca iznimno potentna točka u prenošenju naših shvaćanja takozvanih „povijesnih lomova...