Skip to main content

ODRASTANJE U SVIJETU KOJI JE STVORIO RADOVAN KARADŽIĆ



Neću pisati o činjenicama zločina u Prijedoru i Bosni i Hercegovini. Činjenice su dostupne, kao i svedočanstva, presude. Dostupna su imena žrtava i zločinaca. Znamo za lokacije, znamo za masovne grobnice, znamo za procese. Ukratko: znamo za užase prve polovine devedesetih godina u Bosni i Hercegovini.
Ne znati ove stvari je izbor koji predstavlja biranje ignorisanja vrlo važne karike u razvoju društva u kojem sada živimo, birali/e to ili ne.
Drugostepena presuda Radovanu Karadžiću još jednom u centar javnog diskursa vraća teme ratnih zločina, ubijana, progona, silovanja, etničkog čišćenja i genocida. Ove teme nikada nisu stvarno napustile javni prostor i svako je uzimao učešće u tumačenju i iznošenju stavova o istim. Često bez elementarnog poznavanja prava, vojnih strategija, sociologije i etike.
Manje smo govorili/e o odgovornosti, krivici, ili o procesima koje jedno duboko traumatizovano društvo mora da prođe kako bi počelo mukotrpan proces oporavka.
Kada su masovni zločini počinjeni u mom rodnom gradu (Prijedoru) imao sam nepune tri godine. Nedovoljno da bih percipirao zločin, nedovoljno da bih mogao shvatiti tektonske promjene koje su zauvijek promijenile okruženje u kojem sam rastao.  
Djeca se odlično adaptiraju na novonastale situacije. Kada su mnogi od prijatelja i prijateljica mojih roditelja napuštali Prijedor nisam postavljao pitanja: kada je učiteljica rekla da ne smijemo da se družimo sa muslimanima takođe nisam pitao: kada sam se školovao u etnički čistom odjeljenju nisam postavljao pitanja. Bio sam dijete, dijete koje se adaptira na društvena kretanja, bila ona po ”konvencijama ratovanja” ili ne.
Pristup internetu sam dobio 1999. godine, tada sam imao 10 godina. Prvo što sam uradio u online prostoru jeste pretraživanje mog rodnog grada pomoću Google-a.
Ostao sam zatečen. Svi rezultati na prvoj stranici su pokazivali fotografije masovnih zločina koji su počinjeni. Moja podsvijest je znala sve, moja svijest je upala u krizu.
Mnoštvo pitanja, urušavanje dugo održavanog narativa o svima nama kao žrtvama nekih imaginarnih duhova rata. Postavljao sam pitanja, na mnoga sam dobio zadovoljavajuće odgovore, za neka mi je rečeno da sam još mali.
Na pitanja bez odgovora sam odgovarao kroz filozofiju i etiku koje su me oduvijek interesovale. Srećom, razvijao sam otpor prema svim oblicima nepravde, formulisao sam principe po kojima i danas živim.

Etničko čišćenje je kod mene produkovalo moralnu ekspanziju. Da smo bar svi bili/e te sreće.
Privilegovan činjenicom da sam percipiran kao Srbin na srpskoj teritoriji imao sam luksuz da preživim. Učio sam o srpskim žrtvama u svim ratovima, Nemanjićima, Dušanovom carstvu. Učio sam srpske pjesme, čitao srpske književnike, rijetko književnice.
Bio sam dio sistema koji je još jednom brisao velike dijelove svoje kulture, svog bitka. Trebalo mi je mnogo vremena da nadoknadim propušteno i u najmanjem kapacitetu, sumnjam da ću ikada u potpunosti zaokružiti sve što nedostaje.
Još manje ću moći da nadoknadim sve ljude koji u mom okruženju nenadoknadivo nedostaju, iako ih nisam poznavao. Njihovo prisustvo se osjeti svakoga dana. Svi i sve prognani/e, ubijeni/e, poniženi/e i iz sistema izbrisani/e nedostaju meni, nedostaju ovom društvu i nedostaju civilizaciji. Nepovratno.
Upravo iz ovih razloga je svaka presuda, svako zatvarane procesa pred različitim institucijama prilika za još jedno, bar kozmetičko, popunjavanje praznina u osteoporozičnom skeletu našeg društva.
Drugostepena presuda Radovanu Karadžiću će biti još jedna opomena, još jedna prilika, još jedan trenutak u vremenu za refleksiju. Šansa za katarzu ovog izranjavanog društva.
Oprost, sram, krivicu, kako o tome piše Karl Jasper,  ili bilo kojem drugom smislu. Prilika za vraćanje dostojanstva mrtvima, ali i nama živima.
Nadam se da je nećemo još jednom propustiti.

Comments

Popular posts from this blog

POZIV ZA UČEŠĆE NA ANTIFAŠISTIČKOM KAMPU

  Centar za mlade Kvart organizuje   Antifašistički kamp   na Kozari i tim povodom poziva sve zainteresovane antifašistički orijentisane mlade osobe da se prijave. Kamp će se održati od  1. do 6. jula na Mrakovici (Kozara),  a pravo učešća imaju sve osobe iz  Bosne i Hercegovine  dobne starosti od  18 do 30 godina . Učesnice i učesnici će kroz šestodnevni program kampa proći mnogobrojne radionice, predavanja, obilaske spomenika, učestvovati u diskusijama, bolje će se upoznati sa političkom snagom antifašizma danas i ulogom mladih u revoluciji. Prijave možete slati na  czmkvart@gmail.com  do 23. juna 2021 . Odabrani učesnici i učesnice će biti obaviješteni najkasnije 48 časova nakon isteka roka za prijave. Troškove puta, smještaja i hrane snosi Centar za mlade Kvart. Takođe, organizator kampa će pratiti preporučene epidemiološke mjere i osigurati bezbjednost učesća na kampu, obezbijediti maske i sredstva za dezinfekciju, te će biti osiguran prostor za distancu i siguran rad. Očekujemo v

POZIV ZA UČEŠĆE NA ANTIFAŠISTIČKI KAMP

  Centar za mlade Kvart organizuje Antifašistički kamp na Kozari i tim povodom poziva sve zainteresovane antifašistički orijentisane mlade osobe da se prijave. Kamp će se održati od 6. do 11. novembra na Mrakovici (Kozara), a pravo učešća imaju sve osobe iz Bosne i Hercegovine i Srbije dobne starosti od 18 do 30 godina . Učesnice i učesnici će kroz šestodnevni program kampa proći mnogobrojne radionice, predavanja, obilaske spomenika, učestvovati u diskusijama, pripremati uličnu akciju, bolje će se upoznati sa političkom snagom antifašizma danas i ulogom mladih u revoluciji. Prijave možete slati na czmkvart@gmail.com do 30. oktobra 2020. Odabrani učesnici i učesnice će biti obaviješteni 24 časa nakon isteka roka za prijave. Troškove puta, smještaja i hrane snosi Centar za mlade Kvart. Takođe, organizator kampa će pratiti preporučene epidemiološke mjere i osigurati bezbjednost učesća na kampu, obezbijediti maske i sredstva za dezinfekciju, te će biti osiguran prostor za distancu i sig

Nagradni konkurs: Da li su ljudska prava samo slovo na papiru?

  Jedan od prvih članova deklaracije o ljudskim pravima glasi: Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste kao što je rasa, boja kože, pol, jezik, vjeroispovijest, seksualno opredjeljenje, politično ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi statusi. Takođe, ne smije se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili područja kom neka osoba pripada, bilo da je to područje nezavisno, pod starateljstvom ili mu je na neki drugi način ograničen suverenitet.   Ključne vrijednosti ljudskih prava su: -ljudsko dostojanstvo -jednakost -sloboda -poštovanje -nediskriminacija -tolerancija -pravda -odgovornost   Iako su ove vrijednosti univerzalne ili bi trebalo da budu, u Bosni i Hercegovini se građani i građanke svakodnevno susreću sa oduzimanjem dostojanstva i osnovnih ljudskih prava. Pravda je teško dostižna ili je nepostojeća, a osobe i instituc