Budući da živimo u vremenu razvijenih tehnologija i društva kojem je život usmjeren ka internetu i društvenim mrežama, tako je i virtuelni prostor ispunjen mržnjom koja se reflektuje iz stvarnog života.
Ono što često zaboravljamo jesu naši profili na društvenim mrežama, gdje svako od nas može širiti mržnju. To je vjerovatno nešto čega mnogi nisu svjesni – vaša društvena mreža je vrsta medija i za sve što objavite snosite odgovornost. Pogotovo tome mogu doprinijeti javne osobe od kojih neke predstavljaju i nas kao građane.
Jedan od nedavnih slučajeva je govor mržnje Samre Ćosović-Hajdarević, zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo.
Ovako je krenulo:
Izvor: Klix.ba
Želimo i mi uređenu državu, pravdu, kvalitetno obrazovanje, da nam posao ne preuzimaju stranački uhljebi…ali u BiH to nemamo. Podržavali nešto ili ne, moramo biti svjesni da živimo u demokratskom društvu, u državi u kojoj bismo trebali biti svi ravnopravni, u kojoj bismo trebali imati pravo živjeti slobodno. Tada bi, naprimjer, svi ljudi imali pravo odlučiti ko će im biti životni partner. To bi bila sloboda. I ja s mahramom imam pravo raditi u Banjoj Luci, ali isto tako Svjetlana i Igor u Bužimu.
Zastupnica nastavlja:
Izvor: Klix.ba
Svi ćemo mi otići…
Ovo je očiti primjer govora mržnje sa kojim se svakodnevno imamo priliku susresti. Lavina sličnih komentara je krenula nakon ove objave, ali i onih objava koje su prenosili i određeni mediji.
Kako biti igla u plastu sijena?
Govor mržnje i njegovo širenje nije samo zastupljeno na društvenim mrežama, nego i same objave medija ponekad mogu na to poticati.
Naprimjer, ako želite vidjeti kakvi su migranti i izbjeglice, slobodno posjetite portale: oni sve znaju, sjedili su s njima, prolazili isto što i oni, otišli na teren, uradili priču, predstavili je javnosti izvještavajući objektivno i istinito.
Da, i bajke su istinitije od ove rečenice.
Govor mržnje prema migrantima i izbjeglicama je u posljednje skoro dvije godine prisutan u medijima i tako samo utjeruje strah u kosti građanima.
Ovo je jedan od onih slučajeva kada smo dužni reći: neće mali Mujo, Marija i Marko tamo gdje i svi Turci! U ovoj situaciji bismo trebali biti spremni da budemo crna ovca koja treba pokušati nešto promijeniti. Prve stvari koje možemo učiniti kako bismo se borili protiv govora mržnje su samosvijest i prihvatanje drugačijeg od dominantne većine. Bez ovih stvari nećemo biti spremni prihvatiti druge i prepoznati govor mržnje.
Ako se ikada zapitate kako to učiniti, sjetite se da tu podrazumijevamo izražavanje koje sadrži poruke mržnje ili netrpeljivosti prema nekoj rasnoj, nacionalnoj, etničkoj ili vjerskoj grupi ili njenim pripadnicima. Obuhvata i govor koji je usmjeren ka stvaranju mržnje i netrpeljivosti prema spolu i seksualnoj orijentaciji, uključujući i netrpeljivost prema različitom.
I posljednja stvar koju trebamo uraditi jeste da prijavimo govor mržnje i time ga pokušamo spriječiti. Možemo to uraditi na društvenim mrežama jer svaka ima opciju za prijavu govora mržnje. Doprinos možemo dati i ukoliko članak (ukoliko su u pitanju online mediji) prijavimo Vijeću za štampu i online medije u BiH i nećemo ga dijeliti na društvenim mrežama. Prijavu možete poslati i platformi Raskrinkavanje.ba.
Sloboda govora
Najčešći alibi za govor mržnje je sloboda govora. Međutim, moramo ih znati razlikovati – sloboda govora ne podrazumijeva vrijeđanje.
Kada pomislite da ništa nećete postići ovim, sjetite se da možete biti jedan od milion!
Slobodni smo da kreiramo svoj život onako kako želimo. Ali nismo slobodni i nemamo pravo nečiji osuditi ili ugroziti. Od vaših komentara može da zavisi psihičko stanje neke osobe. Vaši komentari mogu biti opasni za socijalizaciju osobe. Vaš govor mržnje, ali i mržnja koju gledate ili izražavate u javnosti, nikada i nikome ne može donijeti dobro!
Ovaj tekst nastao je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Jahorina tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Tekst pripremila: Amila Žunić
Comments
Post a Comment