Skip to main content

Samo kažem



Koračam ulicama Tuzle i čujem majku kako kritikuje svoje dijete. Kaže, loše su mu ocjene, mora da popravi prosjek čim prije. Čujem i jednog starijeg čovjeka kako se povišenim tonom obraća konobaru i kudi ga jer je u šolji, pobogu, dobio koji milimetar kafe više nego što je naručio. I neka gospoda sjedi na klupi, u centru grada, i komentarišu, valjda pse lutalice, koji šetajući po Tuzli plaše djecu i ostale građane - kažu loš je cijeli grad zbog tih nekih ljudi što sjede na čelu stola. Kritikuju, kritikuju, kritikuju... Svi sve kritikuju i komentarišu, svi o svemu imaju mišljene. Ali samo to i imaju.
 
Bila sam svjedok komentara velikog broja ljudi i na medijske sadržaje koji kažu “ma to nije istina, gledaj ih šta pišu, njima je samo bitno da zarade a kako će to biti - to njih ne interesuje, lažovi jedni”.
 
Dakle, naši građani su itekako svjesni da neki mediji koji nas okružuju u velikoj mjeri šire lažne vijesti, a kao da najveću ljubav gaje prema dezinformacijama. Ljudi moji dragi, recimo da ste vi prepoznali već po naslovu da je napisani tekst “jedna obična laž”. I vi ste ga, naravno, otvorili. Svakako ste dali klik tom mediju u kojem rade “lažovi jedni”. A dali ste klik, jer, Bože moj, daj da se ima o čemu komentarisati sutra na kafi. 
 
A evo, da vas pitam, kakva je svrha? Čemu doprinosi vaše učestalo kritikovanje svega? Ako će taj razgovor na kafi riješiti probleme lažnih vijesti, mogu li i ja da se ponekad družim s vama?
 
Znam da je lakše kritikovati sa prijateljem, majkom, dedom… Lakše je i sigurna sam zanimljivije. Kritikovat ćete, smetat će vam, a koja će biti prva objava koju ćete otvoriti sutra? Hoćete li tragati za vjerodostojnim izvorom? Koliko vam je istina uopće važna?
 
Sve dok je lakše kritikovati između sebe, a jedva čekati lažnu vijest da je komentarišete, nećemo napredovati. Da li inače volite da vas lažu u životu? Ako ne, zašto onda to dopuštate pojedinim medijima? A kad vam konačno istina postane važnija od priče uz kafu, možete poduzeti i konkretne korake.
 
Imate priliku prijaviti problematične tekstove Vijeću za štampu ili se obratiti direktno redakciji medija. Također, prava adresa je i platforma za razotkrivanje lažnih vijesti Raskrinkavanje.ba.
 
Dok čekam da shvatite šta znači vaš klik na lažnu vijest, kao buduća novinarka protiv takvog medijskog narativa borit ću se profesionalizmom. Objektivnim i provjerenim informacijama. Validnim izvorima. I nadam se da ćemo jednom postati saveznici u toj borbi. Samo kažem.
 
Ovaj tekst nastao je u sklopu praktičnih vježbi na Omladinskom kampu medijske pismenosti Konjic tokom kojeg su učesnici i učesnice uz podršku mentorskog tima kreirali medijske sadržaje. Tekst pripremila: Hajra Karahodžić

Comments

Popular posts from this blog

Prijavi se na "Malu Školu Kritičkog Promišljanja Prošlosti"

  Da li ste zainteresovani da čujete i drugu stranu prošlosti? Da li vjerujete svemu što učite u školi? Koliko vas je formalno obrazovanje podsticalo na kritičko razmišljanje i kako politika utiče na to što učite? Ukoliko želite da propitate ova pitanja, prijavite se za učešće na  "Malu školu kritičkog propitivanja prošlosti"  koja će se održati od  15-17.11.2024. godine u Prijedoru. Pravo na učešće imaju osobe sa područja Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore starosti  od 16 do 30 godina.  Krajnji rok za prijave:  08.11.2024. Formular za prijavu je na sledećem  linku: link za prijavu Učesnici_e će kroz dvodnevnu radionicu imati priliku da se upoznaju sa osnovnim teorijskim konceptima tranzicione pravde, društvenim iskustvima prevazilaženja traumatične prošlosti, razvijanjem kritičkog razmišljanja prema društveno-političkim dešavanjima u prošlosti, te kako pojedinac/ka mogu da doprinesu navedenim procesima. Takođe, učesnic...

Kultura sjećanja kao poticaj na govor mržnje

  Kultura sjećanja (kultura pamćenja), predstavlja način na koji osoba, društvo ili određena grupa čuva i prenosi sjećanja na prošlost. To uključuje simboličko nasljeđe, očuvanje istorije, identiteta, i kulturne baštine predstavljeno u tekstovima, spomenicima, svetim spisima i drugim motivima koji služe kao tumačenja koja se odnose na to što se dogodilo u prošlosti. Učenje o prošlosti treba da bude zasnovano na više perspektiva i izvora.  −        Kulturu sjećanja ne čini obrada jednog događaja, već ona funkcioniše kao kaleidoskop – kroz obradu različitih istorijskih događaja i perioda, nudi se određena relativno cjelovita reprezentacija istorije, odnosno istorijskog toka – dodala je sociološkinja Marijana Stojčić i napomenula da se kultura sjećanja odnosi na multidisciplinarnu naučnu oblast koja se bavi proučavanjem individualnih i kolektivnih slika prošlosti i mehanizama njihovog društvenog prenošenja. Kultura pamćenja se ne koristi odgovorn...

Kultura sjećanja

  U ovome osvrtu na temu kulture sjećanja, za početak nešto o pojmovima i mehanizmima koje nazivamo „kulturom sjećanja“ pa i „politikom sjećanja“. Kultura sjećanja , jednostavno rečeno, podrazumijeva načine na koje jedno društvo, zamišljeno kao cjelina, pamti i interpretira prošle događaje. Govorimo o rezultatu donekle osmišljenog odnosa prema prošlosti, dakle može se promatrati proces proizvodnje i distribucije sjećanja, odnosno raspoznati određena politika sjećanja . Društvo će se sjećati onoga što ono odabere i, samim odabirom, obilježiti dijelove i perspektive povijesti kao važnije, ključnije od drugih koji potom padaju u pozadinu ili će pak potpuno iščeznuli iz matrice sjećanja koja se zatim i generacijski prenosi. Najmoćnija uloga kulture sjećanja jest ona kao sredstvo određenja identiteta grupe i uspostavljanja kohezije unutar nje. Iako je sjećanje koje se slojevito skuplja u iskustvu pojedinca iznimno potentna točka u prenošenju naših shvaćanja takozvanih „povijesnih lomova...