Skip to main content

Omladinski kamp u Konjicu: Kako prepoznati kvalitetnu informaciju

Treći omladinski kamp medijske pismenosti održan je u Konjicu. Mladi su još jednom kroz petodnevni trening upoznati sa problematikom bh. medijskog okruženja, te izazovima sa kojima se susreću svi akteri – novinari i novinarke, ali i konzumenti medijskog sadržaja.

 
Osnovni pojmovi, koji iziskuju diskusiju, za sve aktere medijskog okruženja u BiH jesu: povjerenje i kredibilitet. U medijskoj svakodnevnici susrećemo se sa velikim brojem lažnih vijesti koje kreiraju anonimni portali, ali i s objavljivanjem neprovjerenih činjenica etabliranih portala. Postavlja se pitanje: Kojim medijima danas vjerujemo i kako se to povjerenje stvara?
 
Aleksandar Rade Ćorović, učesnik kampa, smatra da je ključ za stjecanje povjerenja u medije integritet samih novinara i novinarki.
 
“Ukoliko dokaže svojim radom da je osoba od povjerenja. Da daje tačne novosti – to mene navodi da vjerujem toj osobi pa samim tim i mediju”, dodaje on.
 
Stvaranje povjerenja u medije je pitanje od velike važnosti. Upravo zbog količine lažnih i neprovjerenih informacija koje do nas dolaze svaki dan – pitanje koje se postavlja je i kako konzumirati medijske sadržaje sa kojima se susrećemo.
 
Dragica Andrić, učesnica kampa medijske pismenosti, smatra da je potrebno da razvijamo kritičko promišljanje. 
 
“Na taj način sami možemo napraviti razliku između lažnih i neprovjerenih informacija te, sa druge strane, kredibilnih medijskih izvora”, dodaje Dragica.
 
Adna Serdarević, učesnica kampa i studentica novinarstva, smatra da je za razvoj kritičkog mišljenja ključna neformalna edukacija.
 
“Neformalno obrazovanje je potrebno ne samo nama koji studiramo novinarstvo, nego i svim građanima. Prezasićeni smo informacijama pa se čak i profesionalcima teško snaći u tome”, dodaje Adna.
 
 
Kroz formu praktičnog neformalnog obrazovanja, na širu temu medijske pismenosti, učesnici i učesnice kampa su upoznati sa različitim vidovima novinarskog izričaja. Fotografija, pisanje bloga i stvaranje infografika su, i ovaj put, bili praktični zadaci. Kroz interaktivni rad sa polaznicima i polaznicama trenerice Imrana Kapetanović, Hana Kazazović i Sanja Vrzić su prenosile svoje iskustvo i znanje. 
 
Fotografkinja Imrana Kapetanović smatra da je formalno obrazovanje bitno jer stvara temelj, ali često je neformalno obrazovanje jedini način za usavršavanje vještina.
 
“Pogotovo je to slučaj sa fotografijom, gdje formalno obrazovanje skoro ne postoji u BiH. Stoga je potrebno da konstantno učimo”, dodaje ona.
 
U digitaliziranom svijetu današnjice stvorena je mogućnost da koristeći društvene mreže i druge kanale komunikacije i sami budemo mediji. Za prenošenje informacija danas nisu potrebne velike medijske kuće. Stoga je neformalno obrazovanje u segmentu medijske pismenosti od izuzetne važnosti.    
 
Društvene mreže i drugi vidovi online komunikacije nam daju alat i pitanje je da li ćemo odlučiti da ih pravilno iskoristimo.
 
Slađana Popović, učesnica kampa, smatra da je bitno da svoje profile na društvenim mrežama koristimo da bi utjecali kako na publiku tako i na medije.
 
“Bitno je da svoje profile na društvenim mrežama koristimo sa ciljem slanja pozitivnih informacija. Na taj način i mi smo medij. Možda tako budemo nekome uzor u današnjem svijetu”, zaključuje Slađana.
 
Omladinski kamp medijske pismenosti u Konjicu treći je od četiri predviđena kampa koji se održavaju u različitim dijelovima BiH. Kampovi se održavaju u sklopu projekta "Protiv radikalizacije i nasilnog ekstremizma u bh. javnom prostoru" koji Fondacija Mediacentar realizuje u partnerstvu sa Centrom za demokratizaciju "Naša zajednica" i Centrom za mlade "Kvart" uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije u BiH.
 
Materijale nastale tokom prethodnih kampova možete pogledati ovdje.

Comments

Popular posts from this blog

Prijavi se na "Malu Školu Kritičkog Promišljanja Prošlosti"

  Da li ste zainteresovani da čujete i drugu stranu prošlosti? Da li vjerujete svemu što učite u školi? Koliko vas je formalno obrazovanje podsticalo na kritičko razmišljanje i kako politika utiče na to što učite? Ukoliko želite da propitate ova pitanja, prijavite se za učešće na  "Malu školu kritičkog propitivanja prošlosti"  koja će se održati od  15-17.11.2024. godine u Prijedoru. Pravo na učešće imaju osobe sa područja Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore starosti  od 16 do 30 godina.  Krajnji rok za prijave:  08.11.2024. Formular za prijavu je na sledećem  linku: link za prijavu Učesnici_e će kroz dvodnevnu radionicu imati priliku da se upoznaju sa osnovnim teorijskim konceptima tranzicione pravde, društvenim iskustvima prevazilaženja traumatične prošlosti, razvijanjem kritičkog razmišljanja prema društveno-političkim dešavanjima u prošlosti, te kako pojedinac/ka mogu da doprinesu navedenim procesima. Takođe, učesnic...

Kultura sjećanja kao poticaj na govor mržnje

  Kultura sjećanja (kultura pamćenja), predstavlja način na koji osoba, društvo ili određena grupa čuva i prenosi sjećanja na prošlost. To uključuje simboličko nasljeđe, očuvanje istorije, identiteta, i kulturne baštine predstavljeno u tekstovima, spomenicima, svetim spisima i drugim motivima koji služe kao tumačenja koja se odnose na to što se dogodilo u prošlosti. Učenje o prošlosti treba da bude zasnovano na više perspektiva i izvora.  −        Kulturu sjećanja ne čini obrada jednog događaja, već ona funkcioniše kao kaleidoskop – kroz obradu različitih istorijskih događaja i perioda, nudi se određena relativno cjelovita reprezentacija istorije, odnosno istorijskog toka – dodala je sociološkinja Marijana Stojčić i napomenula da se kultura sjećanja odnosi na multidisciplinarnu naučnu oblast koja se bavi proučavanjem individualnih i kolektivnih slika prošlosti i mehanizama njihovog društvenog prenošenja. Kultura pamćenja se ne koristi odgovorn...

Kultura sjećanja

  U ovome osvrtu na temu kulture sjećanja, za početak nešto o pojmovima i mehanizmima koje nazivamo „kulturom sjećanja“ pa i „politikom sjećanja“. Kultura sjećanja , jednostavno rečeno, podrazumijeva načine na koje jedno društvo, zamišljeno kao cjelina, pamti i interpretira prošle događaje. Govorimo o rezultatu donekle osmišljenog odnosa prema prošlosti, dakle može se promatrati proces proizvodnje i distribucije sjećanja, odnosno raspoznati određena politika sjećanja . Društvo će se sjećati onoga što ono odabere i, samim odabirom, obilježiti dijelove i perspektive povijesti kao važnije, ključnije od drugih koji potom padaju u pozadinu ili će pak potpuno iščeznuli iz matrice sjećanja koja se zatim i generacijski prenosi. Najmoćnija uloga kulture sjećanja jest ona kao sredstvo određenja identiteta grupe i uspostavljanja kohezije unutar nje. Iako je sjećanje koje se slojevito skuplja u iskustvu pojedinca iznimno potentna točka u prenošenju naših shvaćanja takozvanih „povijesnih lomova...