Skip to main content

Lični podaci – privatna ili javna svojina


U posljednje vrijeme, čini nam se da se svijet koji poznajemo ruši kao kula od karata. Stupile su na snagu takozvane vanredne okolnosti, a da vanredne okolnosti zahtijevaju i vanredne mjere, to je svima, svakako, manje ili više, jasno.
Međutim, koliko god bi htjeli ostati pozitivni, držeći se mantre, koja bi u ovom slučaju mogla glasiti - ostani kući, ostani pozitivan - prilično je teško, a to će potvrditi i nauka i kvazi-nauka, u negativnoj situaciji ostati pozitivan. To bi bilo, kao otprilike, da pilot kaže: "Poštovani putnici, avion pada, ostanite na svojim mjestima, ostanite pozitivni."
E, sada, u svakom slučaju, treba biti pažljiv sa upotrebom te, u posljednje vrijeme, famozne riječi - pozitivan, jer u sadašnjoj situaciji, jedno je sigurno, niko ne želi biti pozitivan. Zbog toga hajde da budemo negativni, i da se, svakako nenamjerno upitamo da li nam se to čini ili je počeo lov na vještice. A onda, što je sasvim logično, možda bi u ovakvim okolnostima bilo izlišano reči ljudski, ali, u svakom slučaju je bar to jasno, da u toku lova na vještice, niko ne želi biti vještica.
Dakle, niko ne želi biti pozitivan, niti želi biti vještica. Pošto niko ne želi biti vještica, ljudi se po prirodnoj selekciji, svjesno ili ne, počinju dijeliti na one koji love i naravno, na vještice. U ovom slučaju, vještice bi mogle biti svi oni koji su potencijalno zaraženi, bili u kontaktu sa zaraženim ili jednostavno, svi oni koji se, Bože oprosti, zakašlju, može biti od polena, duhana ili im je, naprosto, što skrenulo, svejedno je....
Da li je svejedno? U ovom vremenu može se, uistinu, postaviti hiljadu pitanja. Možda bi, ipak, jedno od ključnih pitanja bilo to koliko je uopće ljudska rasa uznapredovala od vremena "Lova na vještice". Gdje su sve silne pravne države, sva ta građanska, ljudska, etička, etnička prava? Gdje nestaje to sve kada nastaje strah?! Pobjeđuje li strah sve ljudsko u ljudima? Da li pred strahom nestaje empatija, samilost, da li nestaju vjerska uvjerenja i ubjeđenja, ljubav prema bližnjem svom? Da li nam trebaju liste za odstrel da bi se osjećali sigurno i bolje? Da li su liste za odstrel potrebne i dobre sve dok naše ime ne stoji na njima?
Mnogo je pitanja, svakako, u ovom, kako tvrde teoretičari zavjere, novom dobu za čovječanstvo. Mnogo pitanja a tako malo odgovora.
Svakako, jako je interesantno i time bi se mogao pozabaviti svaki pojedini ljudski um. Koliko je pitanja na koja nam se čini da nemamo odgovora pokrenuo jedan virus, zvučnog imena - korona. U kratkom vremenskom periodu skoro da dolaze u pitanje najvažniji postulati na osnovu kojih funkcionira sadašnje moderno društvo. Velike svjetske sile odjednom se povlače pred nevidljivim neprijateljem. Napredna ljudska rasa, koja se donedavno spremala da krene na Mars, ne može zaustaviti mali virus. Odjednom svi shvatamo, htjeli mi to priznati ili ne, da smo sićušni dio univerzuma. Mi nismo gospodari svemira, niti vladari planete na kojoj boravimo. Mi smo samo tu, gosti koji trebamo da se pristojno ponašaju ili mogu biti kažnjeni. Međutim, trebamo biti sretni da još uvijek možemo biti gospodari u svojoj avliji, da još uvijek možemo biti ljudi, to nam virus ne sprečava. I ako želimo biti i ostati ljudi, ne trebaju nam nikakve liste. Ako smo išta naučili iz historije čovjekovog bitisanja je to da liste za odstrel nisu nikada donijele dobro, dapače.                                                                                
Zato bi bilo prihvatljivije i ljudskije suzdržati se od istih. Demokratsko društvo je donijelo demokratiju za sve. A šta je uzelo? Gdje je u ovom svemu čovjekova sloboda, privatnost, pravo da ne bude vještica?
Demokratsko društvo čine građani, građani koji treba da glasno i jasno kažu: "Ne, mi ne trebamo liste zaraženih, mi trebamo državu koja će dovoljno dobro funkcionirati i biti spremna za vanredne okolnosti i na državnom i  na lokalnom nivou. Ne, mi ne trebamo liste zaraženih, mi trebamo imena stručnjaka, kojima će vjerovati i pozitivni i negativni, mi trebamo doktore i ministre - koji će znati staviti masku na lice. Ne, mi ne trebamo ljude sa kupljenim diplomama, koji neće biti sposobni da se nose sa stanjem prave nedaće, mi trebamo naučnike, medicinske sestre, vaspitače, profesore, trgovce, frizere, apotekare, građevinare, čistače, novinare, inženjere, arhitekte, pisce,  sve mi to trebamo, da opstanemo, da preživimo, da živimo....kao ljudi....a ne kao vještice..."
Uistinu, ne bismo smjeli zaboraviti da smo mi još uvijek ljudi, napredna inteligentna rasa i da imamo ljudska prava, za koja se stoljećima borilo i da imamo prava na ta prava, u najmanju ruku, imamo prava da budemo bar pitani za ono što nas se sve tiče.

                                                                                        Autorica: Emina Jusufović

Comments

Popular posts from this blog

Pogled na prošlost i njeno suočavanje iz ugla jednog srednjoškolca

  Šta je to prošlost? Za nekoga su to lijepe uspomene iz djetinjstva i mladosti, a nekome - prošlost predstavlja bol, strah i oslikava zaobilaznu temu. Može li se reći da je prošlost u stvari nešto što je prošlo? Šta ako nije prošlo? U takvim situacijama se bude različita pitanja. Nekada davno, prema onome što učimo iz historije, Balkan je bio mjesto gdje su se odvijali jako važni događaji. Ono što je nama najzanimljivije jeste Drugi svjetski rat. Drugi svjetski rat donio je nesreću i negativne posljedice u svim krajevima. Kod nas je situacija bila specifična. Ljudi različitih nacionalnih ili vjerskih pripadnosti morali su birati svoju (ponekada i tuđu) stranu. Na jednoj strani, u Drugom svjetskom ratu bili su Sile osovine (Nacistička Njemačka, Fašistička Italija, Militaristički Japan, njihovi protektorati i marionetske države). Na drugoj, prema mnogima onoj boljoj strani bili su – Saveznici (Velika Britanija, Francuska, kasnije Sjedinjenje Američke države i Sovjetski savez, dr

Poziv za studijsku posjetu "Put sjećanja na djecu stradalu u ratu"

Centar za mlade "KVART" organizuje s tudijsku posjetu   "Put sjećanja na djecu stradalu u ratu" u svrhu memoralizacije stradanja djece u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992-1995. godine. Studijska posjeta će se održati od 13.05.2024 - 18.05.2024 . Studijska posjeta će početi u Prijedoru, 13.05.2024., a nastaviće će u Banjoj Luci, Maglaju, Sarajevu, Konjicu i Vitezu gdje ćemo posjetiti spomenike za ubijenu djecu, ali i predstavnike inicijativa koje se bave memoralizacijom stradanja djece. Noćenja su organizovana u Prijedoru, Vitezu i Sarajevu, s tim da ćemo ostale lokacije posjetiti u vidu dnevnih izleta. Prijave su otvorene za sve mlade zainteresovane osobe od 18-30 godina starosti iz Bosne i Hercegovine , a i regiona ( Srbija, Crna Gora, Hrvatska ). Prijave su otvorene do 07.05.2024 godine. Troškove putovanja, smještaja i hrane snosi Centar za mlade Kvart. Prijaviti se možete putem ovog linka.

Poziv na učešće na petom Antifašističkom kampu

Centar za mlade KVART organizuje peti Antifašistički kamp u Kozarcu, Prijedoru i ovom prilikom pozivamo sve antifašistički orijentisane mlade osobe da se prijave. Kamp će se održati od 01.08.2024.-06.08.2024. u Kozarcu, Prijedoru, a pravo na učešće imaju sve osobe iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore od 18 do 30 godina. Učesnici i učesnice će kroz šestodnevni program imati priliku da slušaju predavanja o Antifašizmu i fašizmu, istorijskom revizionizmu i njegovim posljedicama, političkoj snagi antifašizma danas, kao i novom talasu fašizma u Evropi i svijetu. Pored predavanja i radionica, učesnici i učesnice će imati priliku da posjete spomenike i da čuju o tim mjestima i njihovom značaju. Prijave su otvorene do 26.07.2024., te će odabrani učesnici biti obaviješteni 27.07. i 28.07.2024. Troškove puta, smještaja i hrane snosi Centar za mlade KVART.  Formular za prijavu je na ovom linku  .  Radujemo se vašim prijavama! :)