Skip to main content

Društvena reakcija na muško nasilje prema ženama


Ne treba se biti istraživač, da bi se izveo zaključak kako u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji potpuna jednakost spolova. Ne mora se biti ni socijalni radnik, da bi se primijetilo koliko je nasilje nad ženama u našoj državi sveprisutno i da je svaka druga žena doživjela barem jedan oblik nasilja. Postavlja se pitanje - kako je nasilje postalo naša svakodnevnica?

Žena je uvijek kriva

Činjenica je da mi živimo u društvu kojem je uvijek žena nešto skrivila. Ako se oblači kako želi, previše je otkrila. Ako oblači široku odjeću, to znači da se zapustila. Ako se šminka, onda izaziva. Ako se ne šminka, odustala je od sebe. Ako je šutjela, zašto nije govorila? Ako je rekla, zašto nije trpjela? Ako je trpjela, zašto nije otišla? Ako je otišla, zašto nije ostala? Ako je plakala, znači da je preslaba. Ako je vikala, znači je histerična. Ako se ubila, onda je jadnica. A ako je preživjela, onda to što joj se desilo i nije tako strašno. Niz se dalje samo nastavlja, kao algoritam kojem nema kraja i koji se uvijek vraća svojim počecima – mizoginiji, seksizmu i patrijarhalnom društvu koje te vrijednosti njeguje. Na ovaj odnos smo mogli naići i posljednjih mjeseci kada je pokrenuta kampanja Nisam tražila, koja predstavlja regionalni #MeToo pokret, za koji je odavno došlo vrijeme. Žene su napokon odlučile da govore o strahotama koje su im se desile na poslu, fakultetu, pozorišnim daskama, u kući ili na ulici, međutim, ni njihove priče nisu prošle bez osude.

Nasilje kao bolest društva

„Eto, sad našla da prijavljuje silovanje, poslije toliko godina!“

 „Bolje bi joj bilo da je šutjela!“

„Zašto je trpjela sve te godine?“

„Ma, on je psihopata, bolesnik!“

Jasno se vidi u ovim primjerima, da oni suštinski imaju jednu dodirnu tačku, a to je da se vješto izbjegava krivica muškarca ili osuđivanje njegovog ponašanja. Čak i kada se kaže: „On je bolesnik“, zapravo se umanjuje odgovornost muškarca i pripisuje se njegovoj smanjenoj uračunljivosti. Iz ovoga proizilazi da su ljudi na Balkanu svjesno i nesvjesno prije spremni osuditi bilo koji postupak žene, nego muškarca, čak i kada se radi o najstrašnijim oblicima nasilja. Možemo reći da tu leži najveći problem našeg društva. Kada kažemo da je neko „bolesnik“, mi poručujemo da je to individualan problem i da se ostatak društva to ne tiče, a zapravo je nasilje prema ženama itekako društveni problem, što tvrdi i statistika. Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, svaka treća žena je bila žrtva fizičkog nasilja, a čak svaka druga žena u ovoj zemlji je od svoje 15. godine doživjela neki oblik psihičkog, seksualnog ili ekonomskog nasilja. S druge strane, uslijed pandemije se povećalo nasilje nad ženama, o čemu se ne govori skoro nikako u medijima ni u javnosti. Zbog zatvaranja sigurnih kuća, bezbroj žena je ostalo bez sigurnog mjesta gdje bi se mogle zaštititi od nasilnika. Također, utvrđeni su i slučajevi recidivizma tokom lockdown-a. Nasilje nad ženama je odjednom postao nečiji, a ne naš problem.

 

Čija si, ako moja nisi?

Žena se u očima većine ovdašnjih muškaraca i dalje posmatra kao stvar, koja je u njihovom vlasništvu. To se najbolje može vidjeti u popularnoj kulturi na Balkanu, uzimajući u obzir da je ona odraz onog što društvo u najvećoj mjeri konzumira, ali i smatra općeprihvaćenim ponašanjem. Od Lepe Brene i stiha „Robinja sam tvoja, ubij me“, Ace Lukasa i stihova „Voliš li me kad pravi sam grubijan“ i „I zdravlje zbog mene zauvijek izgubiš“, pa do Katarine Grujić i stihova „Svaka bi pala kad se postaviš k'o Bog“, jasno je da se u ovim i sličnim primjerima radi o metafori, ali problem nije u njoj samoj, nego u recipijentu iste, jer je neće svako doživjeti metaforom, nego ponašanjem koje je prihvatljivo i onim koje se od žene očekuje. Sjetimo se Arnele Đogić, koja je monstruozno ubijena samo zato što više nije željela da bude u ljubavnoj vezi s jednim čovjekom. On je sebi dao za pravo da toksičan stih iz neke turbofolk pjesme, kao što je „moja ili ničija“, zaista sprovede u djelo. S druge strane, jedna prijateljica je nedavno doživjela traumatično iskustvo sa svojim ocem. Nakon što je njenoj majci nanio teže fizičke povrede, ona, majka i sestra su otišle da žive u drugi stan, a on ih je svakog dana uhodio, prijetio direktoru njene majke, zbog čega je dobila otkaz, pratio ih na ulici i ucjenjivao telefonom. Kada su tražile zabranu prilaska, rješenje nije stiglo ni naredna dva mjeseca, jer je njen otac bivši policajac, pa je izvršio uticaj na blagovremeno donošenje rješenja. To pokazuje da nasilnik nema granice i da sebi dopušta sve, a iza sebe ima mašineriju, društvenu i institucionalnu, koja će ga podržati i opravdati.

Sitniš koji život znači

Nasilje je ozbiljan problem i potrebno je ozbiljno se njime pozabaviti, jer bi bila šteta da aktivizam žena ostane samo na stranici na društvenim mrežama, jednako kao što je šteta da zaštita ženskih prava ostane mrtvo slovo na papiru. Potrebno je napraviti veće korake, ohrabriti žene i pokazati im da zaista nisu same, na način da se određena sredstva iz budžeta usmjere na zaštitu žrtve nasilja. Jedan od glavnih uzroka povratka pojedinih žena nasilniku jeste finansijska ovisnost. Kada bi država finansijski podržala žene koje su bile žrtve nasilja i pomogla im pri zaposlenju i rješenju stambenog pitanja, nema sumnje da bi se stopa nasilja počela smanjivati. S druge strane, mislim da je neophodno uvesti i obavezne predmete o feminizmu i toleranciji u škole, kako bismo djecu od malih nogu učili šta je nasilje, kao i da poštuju ne samo žene, nego i sve druge marginalizirane skupine društva. Nisam tražila je jedna izvrsna inicijativa, jer su žene napokon progovorile o onome što se dešava godinama i što je postalo sasvim uobičajeno. Međutim, strahujem da će borba protiv nasilja i zlostavljanja ostati samo na web stranici, a da se to ne bi dogodilo, potrebno je da se država uključi i izvadi iz svog džepa sitniš koji nekim ženama život znači.

Dosta je bilo Hasanaginica!

Merima Mustafić

Comments

Popular posts from this blog

POZIV ZA UČEŠĆE NA ANTIFAŠISTIČKOM KAMPU

  Centar za mlade Kvart organizuje   Antifašistički kamp   na Kozari i tim povodom poziva sve zainteresovane antifašistički orijentisane mlade osobe da se prijave. Kamp će se održati od  1. do 6. jula na Mrakovici (Kozara),  a pravo učešća imaju sve osobe iz  Bosne i Hercegovine  dobne starosti od  18 do 30 godina . Učesnice i učesnici će kroz šestodnevni program kampa proći mnogobrojne radionice, predavanja, obilaske spomenika, učestvovati u diskusijama, bolje će se upoznati sa političkom snagom antifašizma danas i ulogom mladih u revoluciji. Prijave možete slati na  czmkvart@gmail.com  do 23. juna 2021 . Odabrani učesnici i učesnice će biti obaviješteni najkasnije 48 časova nakon isteka roka za prijave. Troškove puta, smještaja i hrane snosi Centar za mlade Kvart. Takođe, organizator kampa će pratiti preporučene epidemiološke mjere i osigurati bezbjednost učesća na kampu, obezbijediti maske i sredstva za dezinfekciju, te će biti osiguran prostor za distancu i siguran rad. Očekujemo v

POZIV ZA UČEŠĆE NA KAMP "Kozarac 2020"

Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH (YIHR BiH) i Centar za mlade  ”Kvart” iz Prijedora vas pozivaju na jedanaesti  kamp  ”KOZARAC 2020″. Zadovoljstvo nam je pozvati vas na jedanaesti kamp ”Kozarac 2020” koji okuplja mlade osobe iz cijele BiH. Na kamp se mogu prijaviti osobe starosti od 16 do 26 godina iz Bosne i Hercegovine. Namjera kampa je pokretanje dijaloga o temama ratne prošlosti BiH i regiona među mladim osobama, ali i propitivanje načina na koji se pojedinačno a i kolektivno sjećamo pomenutih dešavanja i na koji način obilježavamo mjesta stradanja. Osim toga upoznavanje, druženje i povezivanje mladih je bitan aspekt ovog događaja. Šestodnevni program kroz pomenute teme realizovaćemo posjetama mjesta stradanja, ali i kroz interaktive razgovore sa aktivistima/kinjama iz naše zemlje i regiona. U skladu sa odlukama Kriznog štaba RS, organizatori će preduzeti sve potrebne mjere za zaštitu učesnika i učesnica. Lokacija : Kozarac, Prijedor, BiH. Period:  O

POZIV ZA UČEŠĆE NA ANTIFAŠISTIČKI KAMP

  Centar za mlade Kvart organizuje Antifašistički kamp na Kozari i tim povodom poziva sve zainteresovane antifašistički orijentisane mlade osobe da se prijave. Kamp će se održati od 6. do 11. novembra na Mrakovici (Kozara), a pravo učešća imaju sve osobe iz Bosne i Hercegovine i Srbije dobne starosti od 18 do 30 godina . Učesnice i učesnici će kroz šestodnevni program kampa proći mnogobrojne radionice, predavanja, obilaske spomenika, učestvovati u diskusijama, pripremati uličnu akciju, bolje će se upoznati sa političkom snagom antifašizma danas i ulogom mladih u revoluciji. Prijave možete slati na czmkvart@gmail.com do 30. oktobra 2020. Odabrani učesnici i učesnice će biti obaviješteni 24 časa nakon isteka roka za prijave. Troškove puta, smještaja i hrane snosi Centar za mlade Kvart. Takođe, organizator kampa će pratiti preporučene epidemiološke mjere i osigurati bezbjednost učesća na kampu, obezbijediti maske i sredstva za dezinfekciju, te će biti osiguran prostor za distancu i sig