Skip to main content

Kultura sjećanja kao osnova za zajedničku budućnost

Kultura sjećanja. Pogledi na prošlost. Osjećaj pripadnosti i odnosi prema drugima. Suočavanje s prošlošću. Doživljavanje sadašnjosti kroz određene događaje. Veličati loše, bježati od istine. Ćutati o tim stvarima. Suživot i novo doba. Rane koje nikad ne zacijele. Spomenici kao otpor i neprekidna revolucija. Živjeti sa svim tim.

U mnogim dijelovima svijeta su se dešavale i još uvijek imamo određene krize. Sukobi su sastavni dio čovječanstva i želja za dominacijom je uvijek prisutna, što više nama to bolje, što smo veći to smo jači. Tako imamo primjere da danas u dobu društvenih mreža, mnogi video klipovi su zasnovani na tome koja carstva, imperije i države su imale veću teritoriju. To naravno ostavlja uticaj na one koji gledaju, posebno na mlade. Da li se danas priča o stradanju mnogih tokom stvaranja velikih teritorija, da li neko ima sjećanje na nekog? Da li su ljudski životi koji su oduzeti vrijedili, kakvo je sjećanje na njih? Rijetko ko danas postavlja takva pitanja, već imamo upravo ono čega su se mnogi bojali, da se slave pobjednici a zaboravljaju žrtve. Ako je takav odnos prema dalekoj prošlosti, kakav će biti prema ovoj bliskoj?

Za prošli vijek mnogi će reći da je bio najkrvaviji, jer su se desila dva svjetska rata a ljudi na Balkanu će da dodaju i devedesete, raspad Jugoslavije i mnogo ljudskih žrtava. Da li je u ova tri rata postojala želja za dominacijom, teritorijama, protjerivanjima, da ostanemo mi i samo mi? Uglavnom da, radile su se užasne stvari, nepojmljive prakse u Evropi i šire a nesagledive posljedice po ljude dođu tokom ili po završetku sukoba ili rata. Onda ostaje borba sa samim sobom, šta sad i kako se suočiti sa činjenicama, kako nastaviti dalje.. Koliko je samo žrtava bilo, koliko je samo krvi poteklo po logorima a ostaje pitanje da li to ima neku vrijednost, pouku, kakva nam je zajednička budućnost! Dogode se jedan pa drugi svjetski rat, pa kažu pobjeda nad fašizmom, nove stare države, tvorevine i tekovine, novi stari lideri, nove stare nade. I tako u krug, od jednog do drugog doba a ljudima prolaze životi u raspadu sistema.

U Evropi je to nekako došlo na svoje, šta se radilo priznalo se, ljudi su krenuli u novo sutra, žrtva ostaje žrtva i juče i danas i sutra. Oni koji su činili zlodjela ostaju u istoriji, obično kao gubitnici. Novi lideri prihvataju greške iz prošlosti i idu dalje, priznaju greške iz kolonijalne prošlosti, odaju počast žrtvama na svim kontinentima, gledajući da se bar na takav način zadovolji pravda. Dižu se spomenici za žrtve nacizma koji svjedoče, ukazuju na nešto što se desilo i da ne treba da se ponovi. Tadašnje generacije se suočavaju sa realnom slikom društva u kom žive a nove generacije uče iz istorije šta se dešavalo. Nažalost, svako piše svoju istoriju, onako kako kome odgovara. To je samo jedna od prepreka da dođe do suočavanja sa prošlošću i da bi se poštovalo sjećanje na događaje u prošlosti, sa jednakim pogledom na istoriju.

Nakon rata koji se dogodio devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije, uzimajući u obzir sve strane, jako je teško imati okvir za normalizaciju odnosa, za osvrt na prošlost u svakom smislu. Jer potrebno je doći od nekorektnosti u ratu do korektnosti u miru. Jedni slave pobjede i protjerivanja, ubistva dok drugi žale za žrtvama. Danas je prihvatljivo da ako si dio jednog naroda imaš jednu viziju, jedan pristup prošlosti i nikako onaj koji bi bio na štetu tog naroda. Bez obzira da li su tvoji činili zlodjela, ipak su tvoji i oni su heroji, nikako zločinci. Upravo se o tome radi da svako ima svoju prošlost, svoju istoriju i niko nije spreman da napravi iskorak koji bi vodio u zajedničku budućnost. Spomenici koji postoje i svjedoče o nečemu iz prošlosti, nažalost, često budu meta vandala i samim tim ostaju oskrnavljeni.

Ono što je svakako poigravanje sa žrtvama i porodicama koji su preživjeli mnogo toga jeste upravo manipulacija brojevima stradalih, da li je nešto okarakterisano kao ratni zločin, genocid i sl. Političke igre oko toga da li su stradali naši ili njihovi, koliko ih je bilo, onda da se radi na svemu samo da se umanji važnost nečijeg stradanja, samim tim pokušava se obezvrijediti prošlost, činjenice i na kraju kao da se nije ni desilo. Na našim prostorima ima mnogo mjesta koja su simboli stradanja ljudi tokom prošlog vijeka, posebno tokom raspada Jugoslavije. Dok je Jugoslavija kao snažna sila imala jedinstven pogled na prošlost u duhu bratstva i jedinstva i imala isto tako jaku viziju budućnosti, očigledno da to nije slučaj sa današnjim rasporedom teritorija.

Danas je tabu da u svojoj zajednici budeš kritički nastrojen prema prošlosti svog naroda i da pričaš otvoreno u korist drugog. To se smatra neprikladnim i vrijeđa žrtve i porodice naroda kom pripadaš. Imajući u vidu kako se obilježavaju godišnjice stradanja i pridaje pažnja prošlosti, jasno je da na našim prostorima još nema spremnosti da se izađe iz tog okvira i da se prihvate greške, propusti, loše prakse.

Postavlja se pitanje kakva je budućnost bez kulture sjećanja. Ima li nečeg zajedničkog a da svima odgovara? Postoji li neka zajednička vrijednost na kojoj počiva današnje doba a tiče se mračne prošlosti?

Ovo su naši a ono su njihovi, naši spomenici vrijede više, naše žrtve vrijede više, mi smo bolji, mi zaslužujemo, a oni sve suprotno. Takav narativ je kod mnogih sličan, negdje više negdje manje. Možda je potrebno krenuti sve ispočetka, možda treba davati prostora mladima i nekim novim idejama, kroz određene programe i da se oni koji nisu imali dodirnih tačaka s prošlošću upoznaju međusobno i tako rade na suzbijanju predrasuda i stereotipa. Kultura sjećanja je čin poštovanja različitosti, drugih, onih tamo, svih nas zajedno. Kad se radi na tome, onda ima smisla pričati o zajedničkoj budućnosti. 


Autorka: Bojana Kukilo



Comments

Popular posts from this blog

Pogled na prošlost i njeno suočavanje iz ugla jednog srednjoškolca

  Šta je to prošlost? Za nekoga su to lijepe uspomene iz djetinjstva i mladosti, a nekome - prošlost predstavlja bol, strah i oslikava zaobilaznu temu. Može li se reći da je prošlost u stvari nešto što je prošlo? Šta ako nije prošlo? U takvim situacijama se bude različita pitanja. Nekada davno, prema onome što učimo iz historije, Balkan je bio mjesto gdje su se odvijali jako važni događaji. Ono što je nama najzanimljivije jeste Drugi svjetski rat. Drugi svjetski rat donio je nesreću i negativne posljedice u svim krajevima. Kod nas je situacija bila specifična. Ljudi različitih nacionalnih ili vjerskih pripadnosti morali su birati svoju (ponekada i tuđu) stranu. Na jednoj strani, u Drugom svjetskom ratu bili su Sile osovine (Nacistička Njemačka, Fašistička Italija, Militaristički Japan, njihovi protektorati i marionetske države). Na drugoj, prema mnogima onoj boljoj strani bili su – Saveznici (Velika Britanija, Francuska, kasnije Sjedinjenje Američke države i Sovjetski savez, dr

Poziv za studijsku posjetu "Put sjećanja na djecu stradalu u ratu"

Centar za mlade "KVART" organizuje s tudijsku posjetu   "Put sjećanja na djecu stradalu u ratu" u svrhu memoralizacije stradanja djece u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992-1995. godine. Studijska posjeta će se održati od 13.05.2024 - 18.05.2024 . Studijska posjeta će početi u Prijedoru, 13.05.2024., a nastaviće će u Banjoj Luci, Maglaju, Sarajevu, Konjicu i Vitezu gdje ćemo posjetiti spomenike za ubijenu djecu, ali i predstavnike inicijativa koje se bave memoralizacijom stradanja djece. Noćenja su organizovana u Prijedoru, Vitezu i Sarajevu, s tim da ćemo ostale lokacije posjetiti u vidu dnevnih izleta. Prijave su otvorene za sve mlade zainteresovane osobe od 18-30 godina starosti iz Bosne i Hercegovine , a i regiona ( Srbija, Crna Gora, Hrvatska ). Prijave su otvorene do 07.05.2024 godine. Troškove putovanja, smještaja i hrane snosi Centar za mlade Kvart. Prijaviti se možete putem ovog linka.

Poziv na učešće na petom Antifašističkom kampu

Centar za mlade KVART organizuje peti Antifašistički kamp u Kozarcu, Prijedoru i ovom prilikom pozivamo sve antifašistički orijentisane mlade osobe da se prijave. Kamp će se održati od 01.08.2024.-06.08.2024. u Kozarcu, Prijedoru, a pravo na učešće imaju sve osobe iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore od 18 do 30 godina. Učesnici i učesnice će kroz šestodnevni program imati priliku da slušaju predavanja o Antifašizmu i fašizmu, istorijskom revizionizmu i njegovim posljedicama, političkoj snagi antifašizma danas, kao i novom talasu fašizma u Evropi i svijetu. Pored predavanja i radionica, učesnici i učesnice će imati priliku da posjete spomenike i da čuju o tim mjestima i njihovom značaju. Prijave su otvorene do 26.07.2024., te će odabrani učesnici biti obaviješteni 27.07. i 28.07.2024. Troškove puta, smještaja i hrane snosi Centar za mlade KVART.  Formular za prijavu je na ovom linku  .  Radujemo se vašim prijavama! :)