Skip to main content

Pogled na prošlost i njeno suočavanje iz ugla jednog srednjoškolca

 

Šta je to prošlost? Za nekoga su to lijepe uspomene iz djetinjstva i mladosti, a nekome - prošlost predstavlja bol, strah i oslikava zaobilaznu temu. Može li se reći da je prošlost u stvari nešto što je prošlo? Šta ako nije prošlo? U takvim situacijama se bude različita pitanja.

Nekada davno, prema onome što učimo iz historije, Balkan je bio mjesto gdje su se odvijali jako važni događaji. Ono što je nama najzanimljivije jeste Drugi svjetski rat. Drugi svjetski rat donio je nesreću i negativne posljedice u svim krajevima. Kod nas je situacija bila specifična. Ljudi različitih nacionalnih ili vjerskih pripadnosti morali su birati svoju (ponekada i tuđu) stranu.

Na jednoj strani, u Drugom svjetskom ratu bili su Sile osovine (Nacistička Njemačka, Fašistička Italija, Militaristički Japan, njihovi protektorati i marionetske države).

Na drugoj, prema mnogima onoj boljoj strani bili su – Saveznici (Velika Britanija, Francuska, kasnije Sjedinjenje Američke države i Sovjetski savez, druge manje države, te britanske i francuske kolonije).

Kod nas je situacija bila veoma specifična. Nijemci i Italijani imali su svoje marionete, kao što su: Ustaše, Četnici, Ljotićevci, Nedićevci, Balisti i drugi.

Interese saveznika na našim prostorima zastupali su Partizani. Partizani su bili naroodnoslobodilački pokret koji je imao veliku ulogu u oslobađanju tadašnje Jugoslavije, a samim tim i Bosne i Hercegovine. Cilj Partizana, pored oslobađanja zemlje, bilo je sprovesti ideju o jednakosti i antinacionalizmu. Borba protiv okupatora bila je priča koja je ukazivala na herojske činove u borbi za ljudska prava, dok su podjele i mržnja ostavili duboke rane i ružnu prošlost sa kojom se treba suočiti.

Kada je završio rat, komunistički režimi su došli na vlast. Naši roditelji su slušali priče o bratstvu i jedinstvu koje je tada bilo, prema mišljenju većine tadašnjih stanovnika - veoma zastupljeno.

Međutim, istina je bila malo drugačija. Dok su im nabrajali sve one pozitivne strane tog komunizma, možda su zaboravili, ili nisu htjeli spomenuti mnoge nedostatke i nepravde koje je taj režim proizvodio.

Komunistički režim na našim prostorima bio je malo blaži nego u Sovjetskoj Rusiji, ali i dalje držao tu ekstremnost koja se je dvodimenzionalno odnosila na tadašnji narod.

Onda su došle i devedesete godine. Te godine su donijele još veće izazove i još gore posljedice za naš region. Raspad „Titove Jugoslavije“, kako su je do tada zvali, doveo je do uzašnih ratova, kako u našoj državi Bosni i Hercegovini, tako i u Hrtvatskoj i na Kosovu.

Tokom tog užasnog rata dešavali su se razni zločini. Naši roditelji, oni koji su tada još bili dječaci i djevojčice, nisu razumjeli povod toga.

Odrasli su im govorili o nekakvim „nacionalnim identitetima“, ali ih oni nisu shvatali. Mnogi od njih se i dan danas sjećaju osjećaja nemoći i zabrinutosti dok su pratili vijesti. Jedni su i to vjerovali, jedni ne.

Za tadašnje odrasle ljude, koji su bili odgajani u komunističkom i socijalističom duhu, priče o nacionalnim identitetima i fraze „On je naš, a on njihov“ bile su veoma kompleksne i nove, ali isto tako do tada, nikada više zastupljene i zapažene.

Ljudi koji su govorili isti jezik, imali istu ili veoma sličnu tradiciju, živjeli jedni do drugih, kumovali se i drugovali, odjednom su postali neprijatelji i opasnost jedni po druge. 

Takav način proizveo je mnoge torture, nasilja, silovanja, progone, mučenja, istrijebljivanja i još mnogo toga.

Ni dan danas, mnogi naučnici i psiholozi ne mogu objasniti istinite motive koji su bili dovoljni da se dešavaju takvi slučajevi.

Zbog toga svega, važnost suočavanja s prošlošču postala je još više izraženija na našim prostorima. Nakon završetka rata, Međunarodni sudovi su pokušali donijeti pravdu, a mnogi spomenici i memorijali sjećaju na stradale. Suočiti se sa prošlošću nije nimalo lako. Naši (balkanski) roditelji često se svađaju oko toga šta se stvarno dogodilo. Mi se i dalje borimo sa tim pitanjima i nastojimo razumjeti svoju historiju i identitet.

Proces suočavanja sa svim negativnim posljedicama prošlosti i njenom mračnom stranom, još uvijek traje.

Mom suočavanju s prošlošću i njenom boljem razumijevanju, veliki doprinos donijelo je učestvovanje na „Maloj školi kritičkog promišljanja prošlosti“ u Prijedoru. Tamo sam imao priliku, zajedno sa učesnicima iz drugih gradova, razgovarati o temama koje se tiču suočavanja mladih sa prošlošću, pomirenja i svih lekcija koje ta prošlost nosi.

Također smo učili o tranzicijskoj pravdi, u čije nas je osnove uvela antropologinja Tamara Šmidling iz Beograda.

Glavni gost i predavač bio je Bert Hoppe, njemački historičar čiji je cilj bio upoznati nas sa njihovim procesom suočavanja s prošlošću i događajima iz Drugog Svjetskog rata, uključujući zbivanja između naroda Istočne i Zapadne Njemačke.

Edin Ramulić iz Prijedora nas je proveo kroz grad i upoznao sa raznim kulturno-historijskim objektima i spomenicima koji se tu nalaze i koji podsjećaju na mnoga historijska dešavanja.

Zaključili smo da je suočavanje s prošlošću veoma važna stvar i veliki korak ka unaprijeđenju međunarodnih odnosa u našem regionu.

Zbog toga trebamo tražiti načine i raditi zajedno na ukazivanju važnosti ovakvih tema, te sarađivati u svim sferama koje su nam manje ili više potrebne.

Iako se ponekada osjećamo kao da hodamo po veoma klizavoj površini, nadamo se da će istina i pravda preovladati i da će nam zajednička budućnost biti bolja od one iz bliske prošlosti. 


Autor: Kenan Jodanović


Comments

Popular posts from this blog

Poziv za studijsku posjetu "Put sjećanja na djecu stradalu u ratu"

Centar za mlade "KVART" organizuje s tudijsku posjetu   "Put sjećanja na djecu stradalu u ratu" u svrhu memoralizacije stradanja djece u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992-1995. godine. Studijska posjeta će se održati od 13.05.2024 - 18.05.2024 . Studijska posjeta će početi u Prijedoru, 13.05.2024., a nastaviće će u Banjoj Luci, Maglaju, Sarajevu, Konjicu i Vitezu gdje ćemo posjetiti spomenike za ubijenu djecu, ali i predstavnike inicijativa koje se bave memoralizacijom stradanja djece. Noćenja su organizovana u Prijedoru, Vitezu i Sarajevu, s tim da ćemo ostale lokacije posjetiti u vidu dnevnih izleta. Prijave su otvorene za sve mlade zainteresovane osobe od 18-30 godina starosti iz Bosne i Hercegovine , a i regiona ( Srbija, Crna Gora, Hrvatska ). Prijave su otvorene do 07.05.2024 godine. Troškove putovanja, smještaja i hrane snosi Centar za mlade Kvart. Prijaviti se možete putem ovog linka.

Prijavi se na petnaesti regionalni Kamp Kozarac

  Prijave za petnaesti regionalni Kamp Kozarac su otvorene! Zadovoljstvo nam je pozvati vas na petnaesti Kamp Kozarac koji okuplja mlade osobe iz Bosne i Hercegovine, kao i regiona. Na kamp mogu da se prijave osobe starosti od 16 do 30 godina iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Osnovna namjera kampa jeste pokretanje dijaloga o temama ratne prošlosti Bosne i Hercegovine i regiona među mladih osobama, ali i propitivanje načina na koji se pojedinačno i kolektivno sjećamo pomenutih dešavanja i na koji način obilježavamo mjesta stradanja. Program šestodnevnog kampa će se realizovati kroz predavanja, radionice, posjetama mjesta stradanja, kao i kroz interaktivne ragovore sa aktivistima/kinjama iz zemlje i regiona.  Pored programa, upoznavanje, druženje i povezivanje mladih je jako važan aspekt kampa Kozarac. Lokacija: Kozarac, Prijedor, BiH. Period trajanja kampa: 01.07.- 06.07. 2024. Za prijavu klinkuti na ovaj  link za prijavu na Kamp Kozarac   Prijave za učešće poslati