Gdje je nestala socijalna sigurnost?

Koliko puta ste čuli od starijih generacija „Sine, za vrijeme Tita se baš živjelo dobro! Imao si siguran posao, zdravstveno, išlo se svake godine na more…“


Da li nam se danas ovakvi uslovi života čine dalekim i nemogućim ili ni ne znamo da možemo drugačije živjeti?


To što i dalje živite kod roditelja i niste vezani kreditom za stan, auto i radite 10 sati neprijavljeni ili ste na ugovoru ali bez socijalnog osiguranja, ne čini socijalnu sigurnost.


Zaposlenima u privatnom sektoru svakako je najteže.


U Republici Srpskoj su na kraju marta na birou za zapošljavanje bile prijavljene 142.804 nezaposlene osobe , u Federaciji BiH 391.663 nezaposlene osobe, a u Brčko Distriktu 12.312 nezaposlenih osoba. Od ukupnog broja registriranih nezaposlenih osoba u martu 2015., novoprijavljenih koji traže posao bilo je 12.032. Pravo na zdravstvenu zaštitu ostvarile su 434.664 osobe ili 79,50 posto od ukupno registriranih nezaposlenih.


Od ukupnog broja osoba koja traže zaposlenje, njih 278.279 ili 50,89 posto su žene.


Žene su prilikom zapošljavanja najviše podložne diskriminaciji. Pitanja poput: Da li ste u ozbiljnoj vezi/braku? Da li uskoro planirate porodicu? Koliko djece planirate da imate? Samo su neka od pitanja koja poslodavac postavlja, a u koliko su odgovori potvrdni, imate daleko manje šanse za zaposlenje. Opet, ukoliko je žena zaposlena, nakon što ostane u „drugom stanju“ postoji velika šansa da može izgubiti posao.


Radnici se primaju na probni rad, koji im poslodavac nije dužan platiti, a država ne ograničava trajanje tog probnog rada. I kad zaposle radnika, država im je omogućila da dvije godine nude rad na ugovore na određeno vrijeme, pa da istom radniku daju otkaz nakon isteka dvije godine rada, pa ili ga opet zaposle ili mu nađu zamjenu.


Rad na ugovor o radu je mač sa dvije oštrice. Veća je šansa da dobijete otkaz nego stalno zaposlenje. Pitate se zašto?


Ako radnik postane višak ili ga žele zamijeniti postoje dvije varijante:


1) Istek ugovora o radu na određeno – i kasnije neprodužavanje istog;


2) Proglašavanje radnika tehničkim viškom i slično (ali u tom slučaju mora poslodavac da isplati otpremninu – s tim što je druga stvar što u stvarnosti rijetko kada isplate.


Smjene ponekad traju i do 10 časova, a prekovremeni sati nisu plaćeni. Često se dešava da ni troškovi socijalnog i zdravstvenog osiguranja nisu pokriveni, a o plaćenom godišnjem odmoru možemo samo maštati.


Navodno, zakon je na strani radnika, ali samo na papiru. U realnosti to izgleda dosta drugačije. Stoga postavljamo pitanje gdje je nestala socijalna sigurnost?


Većina ljudi jedva da dobije i ovakav posao (slabo plaćen, bez osiguranja, plaćenog prekovremenog i drugih prava), a potpisivanje ugovora na određeno ujedno znači postati rob modernog doba, jer računi za osnovne ljudske potrepštine, djeca koja se trebaju hraniti i školovati, krediti za stan/auto, neće se sami platiti. Radnici, iako su možda i svjesni svojih prava, spremni su ih se odreći kako bi preživjeli i dočekali možda bolje sutra.


Smatramo da odgovornost za navedeno stanje leži u vladajućim političkim strukturama koje su kroz pljačkašku privatizaciju, usvajanje loših zakonskih rješenja, neimplementaciju postojećih zakonskih rješenja, korupciju i kriminal, te druge nezakonite radnje unistili radničku klasu i sveli nivo poštovanja radničkih prava na najniži mogući nivo.


Očigledan je strah navedenih subjekata od posljedica kreiranja ovakvog stanja što se jasno može isčitati iz pokušaja ograničavanja izražavanja radničkog i građanskog nezadovoljstva kroz usvajanje novog Zakona o javnom redu i miru, te najave usvajanja novog Zakona o javnom okupljanju. Takođe, prebacivanje svakog pokušaja ukazivanja na socijalne probleme na međuncionalni konflikt i dizanje nacionalnih tenzija je jasan pokazatelj da vlasti nemaju namjeru da počnu rješavati nagomilane probleme iz domena privrede, ekonomije, socijalne zaštite i drugih oblast.


Osim toga, napominjemo da će konačna odgovornost za usvajanje novog Zakona o radu, bez obzira na pokušaje optuživanja međunarodnih finansijskih institucija ipak biti na predstavnicima i predstavnicama lokalnih parlamenata koji će dići ruku za potpuno uništenje radničke klase i praktično ukidanje radničkih prava.


Ovim putem pozivamo odgovorne da umjesto dosadašnjeg pristupa manipulacije i ograničavanja izražavanja nezadovljstva radnika i radnica i građana i građanki počnu se baviti nagomilanim ekonomskim i socijalnim problemima u društvu i na taj način preventiraju potencijalne socijalne nemire većih razmjera.


UG Oštra Nula i Centar za mlade "KVART"