“Cilj noći u Trnopolju, nije samo odavanje počasti stradalima i solidarisanje sa žrtvama, već i pokušaj razumijevanja onoga što se desilo tokom proteklog rata ali i pokušaj traženja adekvatnog odnosa prema ovim pitanjima danas” istekao je jedan od organizatora.
Ovo obilježavanje se organizuje od 2012. godine na inicijativu Ervina Blaževića, lidera Udruženja Optimisti 2004. iz Kozarca i bivšeg logoraša ovog logora. Ovaj događaj ne samo da ima dugačiji pristup u izgradnji kulture sjećanja u odnosu na dosadašnji, već i potpuno dugačiju formu u smislu da iziskuje određena odricanja od učesnika i učesnica kao što su noćenje na otvorenom bez pristupa tekućoj vodi i drugim pogodnostima koje simbolizuje solidarnost sa žrtvama. Otvoreni prostor i prisustvo osoba koje dolaze iz različitih narativa i sa različitim iskustvima kreiraju prostor za iskrenu diskusiju o bolnim temama.
Najznačajnije aktivnosti su obuhvatale panel debate i projekciju filma. U prvoj panel debati na temu “Socijalna i tranziciona pravda” su kao panelisti učestvovali predstavnici Radne grupe Četiri lica Omarske iz Beograda, Edin Ramulić ispred Udruženja Prijedorčanki Izvor, Zoran Vučkovac, teoretičar i aktivista iz Banja Luke, dok je debatu moderirao Zoran Ivančić. Druga panel debata na temu “Uloga novinara u prevenciji genocida” je ugostila Florence Hartmann, bivšu potparolku Tužilaštva Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju; Eda Vulliamy; novinara i publicistu; Hrvoja Polana, fotografa; Refika Hodžića, direktora komunikacija Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu, dok je diskusiju moderirala Danijela Majstorović, teoretičarka i univerzitetska profesorica iz Banja Luke.
Jedan od zaključaka proisteklih iz ovog obilježavanja se odnosi na tezu da kada govorimo o tranzicionoj i socijalnoj pravdi, u stvari govorimo o stranama jedne te iste medalje, neodvojivo povezanim i isprepletenim a koje se u našem društvu konstantno koriste za političku manipulaciju, u svrhu održavanja etničke distance i klasnih razlika.
Nažalost pitanje ratnih zločina, iIi samoga rata, je još uvijek kontravezna tema velikog emotivnog naboja. Ovakvim multietničkim obilježavanjima i razgovorima, pokušava se stvoriti siguran prostor za razmjenu iskustava i razumijevanja. U Prijedoru mali broj aktivista i aktivistkinja već niz godina pokušava stvoriti dijalog između zavađenih narativa po pitanju rata i ratnih zločina.
Comments
Post a Comment