I
gle, leži tamo čovjek, kao mrtvo slovo na papiru, živi, a suštinski
preživljava, jer ima on pravo samo u onome kad kaže: „Ja ovdje nemam nikakva
prava.“
Dobar
je to čovjek. Uzoran građanin, poslušni sluga sistema koji ga vodi na povocu i
koji na svako lajanje stavi brnjicu, da bi kasnije više uživao u keksiću
slobode. Čovjek, pas, na tankoj liniji između želja, nadohvat mogućnosti.
Uvijek jedan korak predaleko, uvijek jednu oktavu pretiho, dok sistemski razglas
ori gradom, a onda i svijetom.
Mrtvi
smo koliko smo glasni. Glasni smo onoliko koliko smo živi. Na nama je. ali u
tišini je sigurnost, rekli bi mnogi, koji komfor mijenjaju za slobodu, trpeći
sve i svašta. Mrtav je svaki čovjek koji vjeruje da mu je pravo nešto što mu
drugi daje, jer živi smo koliko imamo petlje da to pokažemo.
Ipak,
u BiH možeš imati petlje, ali sistem će da te sreže svaki put kad je pokažeš. I
vjerovali mi u to ili ne, prava nam jesu prilično zamrla, uslijed tromosti
udova da se pokrenemo i da na njih ukazujemo.
Sistem
možda decenijama koristi jednu metodu paralize strahom, ali ako nas je ova
godina ičemu naučila, a onda prvobitno jeste tome da iz straha može da se rodi
i bunt. Baš kao ove godine iz straha za zdravlje, za živote, za ono osnovno a
opet esencijalno ljudsko pravo na život. U trenutku kada te sistem stavi na
aparate, prisilno prodišeš da bi rekao „Dosta!“, jer nije korona najgore što
nam se desilo. To smo sami sebi, ako ne mijenjamo ništa.
I
gle, leži tamo čovjek, kao mrtvo slovo na papiru, živi, a suštinski
preživljava, jer misli da nema prava, a ja mu evo rekoh da ima.
Imaš
prava čovječe da živiš svoj lični život sa svim svojim ličnim izborima. Imaš
pravo da se identifikuješ kao on/ona/ono/oni ili na neke desete načine. Imaš
pravo da ljubiš koga hoćeš, da dišeš vazduh punim plućima, ako si te sreće da
si uopšte živ ove godine. Imaš pravo da kažeš neću svemu što te tišti. Imaš
pravo na sreću bez obzira na nacionalnost, religiju, ideologiju, mjesto
prebivališta. Imaš pravo da si slobodan od političkog uticaja i diktature. Imaš
pravo da ti je pravo stalo do nečega. Ili da uopšte nije. Ali važno je znati da
ga imaš.
U
državi kojoj jedino pravo koje uspjeva jeste pravolinijska tiranija, imaš pravo
da krivudaš. I da kažeš: Odoh ja, ali i Ostajem ovdje. I da živiš s tim.
Sistem
je možda ameba, ali nisi li ti, baš ti
koji ovo čitaš, malo kompleksniji organizam. Stvoren od onoga esencijalnog,
krucijalnog, što te izdiže od primitivne vrste. Uma?
Ne
dozvoli da nam država postane slučaj, kao što odavno etiketiraju grad Mostar.
Ili da čekaš pravdu, vjerujući da ona sama dođe i kuca na vrata. Ma nema takve
pravde.
Ona
i ako dođe dolazi na Trgove, gdje se traži Pravda za Davida i Dženana.
Dolazi
na Pride, gdje LGBTI populacija želi ista ona prava, koja ti imaš, a možda ih
podrazumijevaš.
Dolazi
sa Sejdićem i Fincijem, čeka na željezničkoj stanici sa migrantima. Pravda čeka
na pokvarenom respiratoru i ukazuje ti na gomilu propusta sistema koji ti ne da
dišeš. Ali je ključno šta ti sa time radiš.
Mnogo
je mrtvih slova na papiru, ali reći ću ti nešto, ah ti preživljavajući čovječe.
Mogu
ta slova oživjeti ako im ti daš glas. Mogu te riječi zastrašiti autoritete
vlasti, ako im pridodaš podršku drugih. Može ta gomila bunta izazvati pažnju, šire
od lokalnog, šire od državnog. I onda možda, ali zaista možda, ako si dovoljan
glasan, shvatiš da si počeo borbu za svoja prava.
I
odmah da ti kažem, opasan je teren. Protivnici su gnjide. Ne biraju se sredstva
i metode borbe. Ljudi udaraju ispod pojasa. A tvoje srce možda nije naviknuto
na takve podvale. Ali u sistemu koji je toliko šupalj da šuplji ne može biti, a
ti ispuni sebe i ne daj. Ne daj da te isprazne ispiranjem mozga pričama za one
kojima je dovoljno da su dio kolektiva klimoglavaca.
Pravo
je važno da znaš da imaš pravo. Na sve ili na ništa ako tako odlučiš. Ali od
mogućnosti izbora nemoj odustati, jer pogrešno su te učili ako kažu da se ovo
mora trpiti.
Ništa
se na svijetu ne mora sem umrijeti, a ti vidi, čovječe, umireš li polako i tiho
svakog dana dok ti ubijaju prava i vrijedi li taj život življenja ili bunta.
Comments
Post a Comment