Skip to main content

Da li su ljudska prava samo slovo na papiru?



I gle, leži tamo čovjek, kao mrtvo slovo na papiru, živi, a suštinski preživljava, jer ima on pravo samo u onome kad kaže: „Ja ovdje nemam nikakva prava.“

Dobar je to čovjek. Uzoran građanin, poslušni sluga sistema koji ga vodi na povocu i koji na svako lajanje stavi brnjicu, da bi kasnije više uživao u keksiću slobode. Čovjek, pas, na tankoj liniji između želja, nadohvat mogućnosti. Uvijek jedan korak predaleko, uvijek jednu oktavu pretiho, dok sistemski razglas ori gradom, a onda i svijetom.

Mrtvi smo koliko smo glasni. Glasni smo onoliko koliko smo živi. Na nama je. ali u tišini je sigurnost, rekli bi mnogi, koji komfor mijenjaju za slobodu, trpeći sve i svašta. Mrtav je svaki čovjek koji vjeruje da mu je pravo nešto što mu drugi daje, jer živi smo koliko imamo petlje da to pokažemo.

Ipak, u BiH možeš imati petlje, ali sistem će da te sreže svaki put kad je pokažeš. I vjerovali mi u to ili ne, prava nam jesu prilično zamrla, uslijed tromosti udova da se pokrenemo i da na njih ukazujemo.

Sistem možda decenijama koristi jednu metodu paralize strahom, ali ako nas je ova godina ičemu naučila, a onda prvobitno jeste tome da iz straha može da se rodi i bunt. Baš kao ove godine iz straha za zdravlje, za živote, za ono osnovno a opet esencijalno ljudsko pravo na život. U trenutku kada te sistem stavi na aparate, prisilno prodišeš da bi rekao „Dosta!“, jer nije korona najgore što nam se desilo. To smo sami sebi, ako ne mijenjamo ništa.

I gle, leži tamo čovjek, kao mrtvo slovo na papiru, živi, a suštinski preživljava, jer misli da nema prava, a ja mu evo rekoh da ima.

Imaš prava čovječe da živiš svoj lični život sa svim svojim ličnim izborima. Imaš pravo da se identifikuješ kao on/ona/ono/oni ili na neke desete načine. Imaš pravo da ljubiš koga hoćeš, da dišeš vazduh punim plućima, ako si te sreće da si uopšte živ ove godine. Imaš pravo da kažeš neću svemu što te tišti. Imaš pravo na sreću bez obzira na nacionalnost, religiju, ideologiju, mjesto prebivališta. Imaš pravo da si slobodan od političkog uticaja i diktature. Imaš pravo da ti je pravo stalo do nečega. Ili da uopšte nije. Ali važno je znati da ga imaš.

U državi kojoj jedino pravo koje uspjeva jeste pravolinijska tiranija, imaš pravo da krivudaš. I da kažeš: Odoh ja, ali i Ostajem ovdje. I da živiš s tim.

Sistem je  možda ameba, ali nisi li ti, baš ti koji ovo čitaš, malo kompleksniji organizam. Stvoren od onoga esencijalnog, krucijalnog, što te izdiže od primitivne vrste. Uma?

Ne dozvoli da nam država postane slučaj, kao što odavno etiketiraju grad Mostar. Ili da čekaš pravdu, vjerujući da ona sama dođe i kuca na vrata. Ma nema takve pravde.

Ona i ako dođe dolazi na Trgove, gdje se traži Pravda za Davida i Dženana.

Dolazi na Pride, gdje LGBTI populacija želi ista ona prava, koja ti imaš, a možda ih podrazumijevaš.

Dolazi sa Sejdićem i Fincijem, čeka na željezničkoj stanici sa migrantima. Pravda čeka na pokvarenom respiratoru i ukazuje ti na gomilu propusta sistema koji ti ne da dišeš. Ali je ključno šta ti sa time radiš.

Mnogo je mrtvih slova na papiru, ali reći ću ti nešto, ah ti preživljavajući čovječe.

Mogu ta slova oživjeti ako im ti daš glas. Mogu te riječi zastrašiti autoritete vlasti, ako im pridodaš podršku drugih. Može ta gomila bunta izazvati pažnju, šire od lokalnog, šire od državnog. I onda možda, ali zaista možda, ako si dovoljan glasan, shvatiš da si počeo borbu za svoja prava.

I odmah da ti kažem, opasan je teren. Protivnici su gnjide. Ne biraju se sredstva i metode borbe. Ljudi udaraju ispod pojasa. A tvoje srce možda nije naviknuto na takve podvale. Ali u sistemu koji je toliko šupalj da šuplji ne može biti, a ti ispuni sebe i ne daj. Ne daj da te isprazne ispiranjem mozga pričama za one kojima je dovoljno da su dio kolektiva klimoglavaca.

Pravo je važno da znaš da imaš pravo. Na sve ili na ništa ako tako odlučiš. Ali od mogućnosti izbora nemoj odustati, jer pogrešno su te učili ako kažu da se ovo mora trpiti.

Ništa se na svijetu ne mora sem umrijeti, a ti vidi, čovječe, umireš li polako i tiho svakog dana dok ti ubijaju prava i vrijedi li taj život življenja ili bunta.

Sara Velaga


Comments

Popular posts from this blog

PRIJAVI SE NA REGIONALNI "KAMP KOZARAC 2023"

  Centar za mlade "KVART"  vas poziva na četrnaesti regionalni Kamp Kozarac  Zadovoljstvo nam je pozvati vas na četrnaesti "Kamp Kozarac" koji okuplja mlade osobe iz Bosne i Hercegovine i regiona.   Na kamp mogu da se prijave osobe od 16 do 30 godina starosti. Namjera kampa je pokretanje dijaloga o temama ratne prošlosti BiH i regiona među mladim osobama, ali i propitivanje načina na koji se pojedinačno, a i kolektivno sjećamo pomenutih dešavanja i na koji način obilježavamo mjesta stradanja.  Osim toga upoznavanje, druženje i povezivanje mladih je bitan aspekt ovog događaja.  Šestodnevni program kroz pomenute teme realizovaćemo posjetama mjesta stradanja, ali i kroz interaktivne razgovore sa aktivistima/kinjama iz naše zemlje i regiona. LOKACIJA: Kozarac, Prijedor, BiH Trajanje kampa: 03.07.-08.07.2023. Link za prijavu:  LINK ZA PRIJAVU Prijave traju do 27.06.2023. Prijavljenim učesnicima/ama koji budu primljeni na ovogodišnji kamp će biti poslani dnevni red i sve

Pogled na prošlost i njeno suočavanje iz ugla jednog srednjoškolca

  Šta je to prošlost? Za nekoga su to lijepe uspomene iz djetinjstva i mladosti, a nekome - prošlost predstavlja bol, strah i oslikava zaobilaznu temu. Može li se reći da je prošlost u stvari nešto što je prošlo? Šta ako nije prošlo? U takvim situacijama se bude različita pitanja. Nekada davno, prema onome što učimo iz historije, Balkan je bio mjesto gdje su se odvijali jako važni događaji. Ono što je nama najzanimljivije jeste Drugi svjetski rat. Drugi svjetski rat donio je nesreću i negativne posljedice u svim krajevima. Kod nas je situacija bila specifična. Ljudi različitih nacionalnih ili vjerskih pripadnosti morali su birati svoju (ponekada i tuđu) stranu. Na jednoj strani, u Drugom svjetskom ratu bili su Sile osovine (Nacistička Njemačka, Fašistička Italija, Militaristički Japan, njihovi protektorati i marionetske države). Na drugoj, prema mnogima onoj boljoj strani bili su – Saveznici (Velika Britanija, Francuska, kasnije Sjedinjenje Američke države i Sovjetski savez, dr

Poziv za učešće na Antifašističkom kampu 2023.

Centar za mlade Kvart organizuje Antifašistički kamp na Kozari i tim povodom poziva sve zainteresovane antifašistički orijentisane mlade osobe da se prijave. Kamp će se održati od 1. - 6. avgusta u Kozarcu (Prijedor), a pravo učešća imaju sve osobe iz Bosne i Hercegovine dobne starosti od 18 do 30 godina. Učesnice i učesnici će kroz šestodnevni program kampa proći mnogobrojne radionice, predavanja, obilaske spomenika, učestvovati u diskusijama, bolje će se upoznati sa političkom snagom antifašizma danas i ulogom mladih u revoluciji. Link za prijavu:   LINK ZA PRIJAVU Prijave su otvorene do 28.07.2023. Za sva pitanja i informacije pišite na  czmkvart@gmail.com   Odabrani učesnici i učesnice će biti obaviješteni najkasnije 24 časa nakon isteka roka za prijave. Troškove puta, smještaja i hrane snosi Centar za mlade Kvart. Očekujemo vaše prijave!