Menstrualno siromaštvo u Bosni i Hercegovini i dalje je ozbiljan, ali
nedovoljno adresiran problem. Tema menstruacije često je obavijena tabuuima i
stigmom, zbog čega se o njoj rijetko govori otvoreno bilo u porodici, školama
ili javnom prostoru. Takva tišina dodatno produbljuje nerazumijevanje i otežava
sistemska rješenja.
Uz to, Bosna i Hercegovina se posljednjih godina
suočava s izraženom inflacijom i rastom troškova života, dok kupovna moć
građana i građanki kontinuirano opada. U takvim okolnostima, higijenske
potrepštine postaju dodatni finansijski teret, posebno za žene i djevojčice iz
socijalno ugroženih porodica.
Menstrualno siromaštvo tako postaje spoj ekonomskog
pritiska, društvene stigme i institucionalne nebrige pitanje dostojanstva,
zdravlja i osnovnih ljudskih prava.
Razgovarali smo sa Željkom Umičević predstavnicom
Helsinškog parlamenta građana Banja Luka I Inicjative Građanke za ustavne
promjene koja ističe da je Menstrualno siromaštvo pitanje ljudskih prava I to
nije samo “ženski problem”nego je to pitanje prava na zdravlje jer korištenje
neadekvatnih sredstava ili produžena upotreba proizvoda može dovesti do
zdravstvenih problema ali je to I pitanje dostojanstva jer niko ne bi trebao
prolaziti kroz dodatnu sramotu ili nelagodu zbog nečega što je biološka
činjenica
“Na menstrualno siromaštvo možemo gledati I kao na
pitanje prava na obrazovanje i na rad jer ako djevojčice izostaju iz škole ili
žene s posla jer nemaju pristup osnovnim proizvodima, onda govorimo o
sistemskom ograničavanju njihovih mogućnosti. Menstrualno siromaštvo u BiH
znači da mnoge žene i djevojčice nemaju siguran i redovan pristup osnovnim
menstrualnim proizvodima, nemaju adekvatne higijenske uslove i informacije o
menstrualnom zdravlju”, naglašava Umičević.
Menstrualno siromaštvo je direktno povezano sa
siromaštvom i socijalnom nejenakošću.
“U zemlji u kojoj je stopa siromaštva skoro 17%, u kojoj su primanja
niska, a troškovi života visoki, menstrualni proizvodi postaju dodatno
finansijsko opterećenje za budžet. Ti troškovi se rijetko prepoznaju kao realan
dio potrošačke korpe i gotovo nikada nisu uzeti u obzir u socijalnim
politikama. Zato na menstrualno siromaštvo ne možemo gledati kao izolovan
problem, nego kao sliku ekonomskih i rodnih nejednakosti”, navodi Umičević-
Država nije na
strani žena
“Menstrualni proizvodi se oporezuju po istoj stopi PDV-a kao i većina
drugih proizvoda, odnosno tretiraju se kao obična roba, a ne kao osnovna
mjesečna potreba svake žene tokom prosječno 30-35 godina. Ne postoji nikakva
niža poreska stopa niti poresko oslobađanje ove vrste proizvoda kao što je to
slučaj umnogim evropskim zemljama, dok npr. u Škotskoj sve žene besplatno
dobijaju menstrualne proizvode. BiH i po ovom, kao i po mnogim drugim
pitanjima, nije na strani žena”, objašnjava Umičević.
U Njemačkoj je početkom 2020. godine snižen porez za ove proizvode, s 19
na 7 posto. U Keniji, Kanadi, Australij i Indiji je u potpunosti ukinut porez
na ove proizvode, dok je u Francuskoj, Španiji, Poljskoj i Austriji porez nakon
protesta smanjen.
“Zakonske I sistemske izmjene su neophodne već odavno. U nekim evropskim
zemljama to podrazumijeva smanjenje ili ukidanje PDV-a na menstrualne
proizvode, uključivanje tih proizvoda u socijalne pakete za najugroženije,
obavezu javnih ustanova i škola da osiguraju osnovne higijenske uslove kao i da
se redovno prikupljaju podaci kako bi se kreirale adekvatne javne politike”,
govori Umičević.
Amina Dizdar iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC), govori da pitanje
cijena menstrualnih potrepština i generalno ružičastog poreza je uvijek bilo
prisutno u neformalnim razgovorima među ženama, ali nikada nije bilo zvanično
„stavljeno na sto“ kao sistemsko, društveno pitanje. Menstruacija je dio svake
žene kojeg se ne možemo odreći i nije fer da zbog biologije plaćamo danak i
bivamo izložene poreskoj diskriminaciji.
“Svakako da bi se u određenoj mjeri smanjile i cijene menstrualnih
potrepština, što se na prvi pogled može činiti kao mali iznos, ali je itekako veliki
za one s nižim primanjima, domaćinstva u kojima je samo jedna osoba zaposlena i
u kojima živi više od jedne žene. Osim toga, radi se o redovnom, mjesečnom i
dugotrajnom trošku kojem su žene u kontinuitetu izložene. Tako da bi za
porodice lošijeg finansijskog stanja ovo rasterećenje itekako bilo značajno jer
se radi o proizvodima koji se moraju kupiti bez obzira na ostale troškove”,
objašnjava Dizdar.
Dalje navodi da sama
riječ menstruacija je tabu za naše društvo, obično se koriste
alternative poput „dobila sam, oni dani“, „ženski problemi“
itd. A kada je sama riječ tabu, sve što se veže za nju također postaje tabu. Do
2023. godine za testiranje moći upijanja uložaka korištena je voda ili
fiziološki rastvor.
„Tek 2023. naučnici/e
koriste pravu ljudsku krv za testiranje jer prava krv ima drugačiju gustoću i
sastav zbog čega se drugačije ponaša nego voda. Sve su to vrlo jasni signali o
stavovima društva da je menstruacija odvratna, o njoj se ne treba pričati, ne
smije niko znati da menstruirate. Stigma koju je društvo kreiralo proizvodi
sram među ženama i djevojčicama zbog kojeg se one suzdržavaju da traže pomoć,
pričaju o problemu i tako ostaju
nevidljive u javnim politikama, a menstruacija se ne tretira kao ono što jeste
pitanje javnog zdravlja, socijalne zaštite i jednakih mogućnosti“, naglašava
Dizdar.
Ukidanje PDV-a na
menstrualne proizvode bio bi konkretan
korak ka pravednijem društvu. Društvu koje prepoznaje da ravnopravnost
ne smije imati cijenu i da osnovne potrebe žena ne mogu biti izvor dodatnog
ekonomskog tereta.
„Porez na menstrualne
potrepštine je poruka da su žene nekako krive za svoju biološku činjenicu i
trebaju za to platiti kaznu. Ukidanje PDV-a bi bila prije svega ljudska mjera
kojom se poručuje da živimo u društvu koje odbije oporezivati dostojanstvo“
Predsjednica Udruženja
„Romska djevojka – Romani Ćej“, Snježana Martinović Mirković ističe da je mnogim djevojkama i ženama je neprijatno da o
tome govore, da postavljaju pitanja ili traže pomoć, jer se to i dalje smatra
nečim „sramnim“.
„U siromašnim i
marginaliziranim zajednicama, pa tako i u romskim, taj osjećaj srama može biti
još jači. Posebno u patrijarhalnim sredinama, gdje se o ženskom tijelu i
reproduktivnom zdravlju rijetko otvoreno govori, djevojčice često nemaju
prostor da pitaju, nauče i razumiju šta im se dešava“, pojašnjava Martinović
Mirković.
Menstruacija je duboko ukorijenjena tabu tema i izvor
društvene stigme koja oblikuje ponašanje i stavove prema ženama i djevojčicama.
O njoj se šuti, a prirodan proces pretvara se u razlog za nelagodu, srama i
skrivene prepreke u životima žena i djevojčica.
„U romskim zajednicama menstruacija je često
tabu tema o kojoj se ne govori pred muškim članovima porodice. Djevojčice
nemaju prostor da postave pitanja, da traže pomoć ili da otvoreno kažu s čim se
suočavaju. Umjesto da se menstruacija doživljava kao prirodan i normalan dio
odrastanja, ona ostaje tabu teme“, navodi Martinović Mirković.
Zbog slabijeg pristupa
obrazovanju i tradicionalnih uvjerenja, mnoge djevojčice nemaju dovoljno tačnih
i provjerenih informacija o svom tijelu i menstrualnom zdravlju.
„Kada se o tome ne
govori ni u porodici, ni u školi, ni u zajednici, djevojke ostaju zbunjene,
uplašene i nesigurne. Umjesto da menstruaciju doživljavaju kao normalan dio
odrastanja, one je doživljavaju kao nešto o čemu treba šutjeti“, naglašava
Martinović Mirković.
Dodaje da m enstrualno
siromaštvo je stvaran problem o kojem se kod nas još uvijek nedovoljno govori.
Država bi prije svega trebala priznati da taj problem postoji i da pogađa
najugroženije djevojčice i žene.
„Potrebno je
obezbijediti besplatne higijenske proizvode u školama, domovima zdravlja i
centrima za socijalni rad, jer menstruacija nije luksuz nego osnovna potreba.
Također, potrebno je uvesti više edukacije o menstrualnom i reproduktivnom
zdravlju, kako bi djevojčice na vrijeme dobile tačne i provjerene informacije“,
ističe Martinović Mirković.
Brojne djevojčice
suočavaju sa osjećajem srama i nelagode kada je riječ o menstruaciji, jer su
odrastale u okruženju koje ih uči da je to tema o kojoj se šuti i koju treba
skrivati.
„U patrijarhalnim
sredinama posebno je teško otvoreno govoriti o ženskom tijelu. Ako još uz to
žive u maloj sredini gdje se svi poznaju, strah od ismijavanja i osuđivanja je
još veći. Zbog toga često šute, trpe i ostaju bez podrške koja im je potrebna“,
govori Martinović Mirković.
Psihološkinja i psihoterapeutkinja Irena Đumić ističe da se stigma
vezana za menstruaciju ogleda u svakodnevnim obrascima ponašanja: izbjegavanju
otvorenih razgovora u porodici i školama, korištenju eufemizama poput „oni
dani“, „ženske stvari“ ili „problem“, nedostatku sveobuhvatnog seksualnog i
zdravstvenog obrazovanja, skrivanju kupovine menstrualnih potrepština kao da je
riječ o nečemu sramotnom, te u nelagodi roditelja i nastavnika da o toj temi
govore jasno i bez predrasuda.
„Ovo su vrlo česte psihološke
posljedice. One uključuju stid zbog nemogućnosti održavanja higijene,
anksioznost zbog straha od otkrivanja menstruacije, socijalnu izolaciju i povlačenje iz društva
te smanjen osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom. Ovo sve može imati dugoročan
uticaj na mentalno zdravlje“,
Dodaje da djevojčice često izostaju iz škole tokom menstruacije jer
nemaju uloške ili druge higijenske potrepštine. Propuštanje nastave vodi
slabljenju školskog uspjeha te smanjenju motivacije za učenje generalno
„Dugoročno može povećati rizik od
napuštanja škole. Stalni stres i strah od „nezgoda” stvaraju osjećaj nelagode i
nesigurnosti te povećvaju rizik od
jačanja anksioznosti i pada
samopouzdanja. Sve ovo utiče na povlačenje iz društvenih aktivnosti,
izbjegavanje sportskih i drugih fizičkih aktivnosti, te druženja ili javnih
mjesta.Pojačava se i osjećanje nepripadanja i različitosti u odnosu na
vršnjkinje“, govori Đumić.
Nedostatak pristupa menstrualnim potrepštinama
direktno narušava samopouzdanje žena i djevojčica. Kada nemaju sigurnost da će
tokom menstruacije imati ono što im je osnovno potrebno, javlja se osjećaj
nesigurnosti i izloženosti, a prirodan biološki proces pretvara se u izvor
brige i stresa, umjesto da bude prihvaćen kao dio svakodnevice bez stigme i
straha.
“Nedostatak osnovnih potrepština može dovesti do stalnog osjećaja
nesigurnosti u vlastito tijelo, straha od neprijatnih situacija (fleke,
neugodan miris), osjećanja manje vrijednosti u odnosu na druge te percepcije da
su njihove potrebe „nevažne”. Kod mladih osoba to može posebno uticati
negativno na razvoj slike o sebi“, naglašava Đumić.
Menstruacija nije luksuz to je prirodan, biološki i
osnovni dio života svake žene i djevojčice, a tretiranje menstrualnih
potrepština kao oporezivog proizvoda reflektuje duboko ukorijenjene rodne
nejednakosti. Stigma, tabu i šutnja oko menstruacije dodatno ograničavaju prava
žena, potičući osjećaj srama i umanjujući njihovu autonomiju i dostojanstvo.
Ukidanje PDV-a, osiguranje dostupnosti menstrualnih proizvoda svim ženama i
djevojčicama, te otvoreni društveni dijalog o menstruaciji predstavljaju nužne
korake ka društvu koje poštuje rodnu ravnopravnost, razbija stereotipe i
prepoznaje da prava žena ne smiju imati cijenu.
Comments
Post a Comment