Skip to main content

Slučajnost ili ne?

Hava Tatarević iz Prijedora je izbubila šest sinova i muža koji su odvedeni iz sela Zecovi 1992. godine i čija tijela su pronađena u masovnoj grobnici Tomašici. Na osnovu toga Hava je stekla pravo na civilnu porodičnu invalidninu, ali nakon što je Minstarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS uložila žalbu zbog visine naknade koja joj je određena za jedno umjesto za sedam izgubljenih članova domaćinstva, ovo ministarstvo joj je potpuno oduzelo pravo na invalidninu, rješenjem o žalbi, dana 30.01.2014. godine. 
Naime Ministarstvo je utvrdilo da iako se iz izvedenih dokaza “izvodi zaključak da je dana 23.7.1992. godine u Opštini Prijedor iz mjesta Zecova odveden od strane nepoznatih naoružanih lica, suprug i šest sinova imenovane i da im se od tada gubi svaki trag”, iz izvedenih dokaza se “ne mogu utvrditi okolnosti pod kojima su oni nestali ili stradali” i “da li su navedena lica stradala u vezi sa ratnim operacijama ili je ubistvo posljedica izvršenog krivičnog djela nepoznatih počinilaca”. 
Razumijevajući da naš administrativni sistem u najmanju ruku nije savršen i da se nepravde dešavaju ovakvo obrazloženje izaziva sumnju da ovo jeste zlonamjerni pokušaj nastavka institucionalne diskriminacije nesrpskih civilnih žrtava. Posebno gorak osjećaj u ustima izazivaju gore citirane formulacije u kojima se insinuira da porodica Have Tatarević nije stradala u ratu već da su njihova ubistva posljedica izolovanog krivičnog djela, kao i insinuacija da je potrebno prije svega utvrditi identitet počinioca (imati osuđujuću presudu) kako bi pravo bilo priznato, što je protivno zakonskim odredbama o zaštiti civilnih žrtava rata. 
Nadamo se da ćemo uspjeti iskoristiti ovo predizborno vrijeme u kojem su institucije osjetljivije na pritisak civilnog društva i građana_ki te ukazati na nepravdu. Pozivamo i sve druge organizacije, međunarodne institucije kao i pojedinke_ce da reaguju u skladu sa svojim mogućnostima i nadležnostima.


Comments

Popular posts from this blog

Prijavi se na šesti Antifašistički kamp!

Centar za mlade KVART organizuje šesti Antifašistički kamp u Kozarcu, Prijedoru i ovom prilikom pozivamo sve antifašistički orijentisane mlade osobe da se prijave. Kamp će se održati od 01.08.2025.-06.08.2025. u Kozarcu, Prijedoru, a pravo na učešće imaju sve osobe iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore od 18 do 30 godina. Učesnici i učesnice će kroz šestodnevni program imati priliku da slušaju predavanja o Antifašizmu i fašizmu, istorijskom revizionizmu i njegovim posljedicama, političkoj snagi antifašizma danas, kao i novom talasu fašizma u Evropi i svijetu. Pored predavanja i radionica, učesnici i učesnice će imati priliku da posjete spomenike i da čuju o tim mjestima i njihovom značaju. Takođe, pored formalnog dijela programa upoznavanje, druženje, kao i kvalitetno provođenje slobodnog vremena su značajan  dio Antifašističkog kampa.  Lokacija: Kozarac (Prijedor) Vrijeme trajanja kampa:  01.08. - 06.08.2025.  Prijave su otvorene do 28.07.2025. , te ...

“Obavještavamo Vas da je predmetno javno okupljanje, dozvoljeno opštim zakonskim aktima, kao jedno od zagarantovanih sloboda i prava građana Republike Srpske i BiH.”

Povodom javnog okupljanja održanog 19. januara 2014. godine koje je obuhvatalo Bogojavljensku litiju ulicama Prijedora i plivanje u rijeci Sani za krst časni, a zbog kojeg su mnoge ulice bile zatvorene za saobraćaj, Centar za mlade „KVART“ je tražio od CJB Prijedor dostavu akta kojim je ovaj skup regulisan. Iako nismo dobili navedeni akt, svakako smatramo interesantnim odgovor na naš upit.  Napominjemo da je Prijedor poznat po mnogim zabranama javnih okupljanja koja problematizuju pitanja odnosa prema proteklom ratu i dešavanjima u Prijedoru tokom tog perioda.  Cinizam ili ne, prosudite sami.     

Kultura sjećanja kao poticaj na govor mržnje

  Kultura sjećanja (kultura pamćenja), predstavlja način na koji osoba, društvo ili određena grupa čuva i prenosi sjećanja na prošlost. To uključuje simboličko nasljeđe, očuvanje istorije, identiteta, i kulturne baštine predstavljeno u tekstovima, spomenicima, svetim spisima i drugim motivima koji služe kao tumačenja koja se odnose na to što se dogodilo u prošlosti. Učenje o prošlosti treba da bude zasnovano na više perspektiva i izvora.  −        Kulturu sjećanja ne čini obrada jednog događaja, već ona funkcioniše kao kaleidoskop – kroz obradu različitih istorijskih događaja i perioda, nudi se određena relativno cjelovita reprezentacija istorije, odnosno istorijskog toka – dodala je sociološkinja Marijana Stojčić i napomenula da se kultura sjećanja odnosi na multidisciplinarnu naučnu oblast koja se bavi proučavanjem individualnih i kolektivnih slika prošlosti i mehanizama njihovog društvenog prenošenja. Kultura pamćenja se ne koristi odgovorn...